U Marxlohu je sajmeni dan. Ljudi šeću ulicama s vrećicama punima povrća i voća. Malo toga ukazuje na to da je ova četvrt Duisburga na glasu kao jedna od najproblematičnijih u Njemačkoj. Marxloh je pun lijepih starih zgrada, zelenih površina i prodavaonica. U Berlinu ili Hamburgu bi bilo otmjeno stanovati u takvoj četvrti. Ali, u Marxlohu je drukčije. Taj dio grada propada, kao i mnogi drugi u Ruhrskoj oblasti.

U gotovo svim gradovima tog područja postoje takve problematične četvrti. Neki ih zovu No Go Areas – mjesta u koja nije pametno ići. Političari ih tako ne zovu i ne žele priznati postojanje prostora bezakonja, ali dijelovi grada u kojima žive „teške“ etničke kombinacije, u kojima vladaju siromaštvo i slaba razina obrazovanja, kao i permanentni kriminal – postoje. Svejedno kako ih zvali. O tom problemu se već dugo diskutira, ali rješenja nema na vidiku.

Razbiti strukture

Sada se pojavila ideja da se problemu pristupi - rušenjem zgrada. U nekim četvrtima su se oko propalih zgrada formirale strukture koje gradske vlasti više ne žele trpjeti. Često je riječ o doseljenicima iz jugoistočne Europe. Gradska uprava Duisburga sada ubrzano razrađuje svoje planove za rušenje takvih objekata. Od prošle godine 53 kuće su proglašene nepogodnima za stanovanje. U njima su pretežito živjeli doseljenici s jugoistoka Europe, često Romi. Posljednjih godina je u Duisburg došlo 18.000 njih, legalno, jer je riječ o građanima Rumunjske i Bugarske, članicama EU-a. Vlasnici nekretnina se nisu brinuli o održavanju zgrada i zato su u njima neupotrebljive električne instalacije i plijesan, a često nema vode i krovovi propuštaju kišu – popis kvarova i nedostataka je dug.

U takvim četvrtima cvjeta kriminal. Policija je alarmirana. Šefica policije u Duisburgu Elke Bartels otvoreno kaže kako nije dovoljno samo da policija radi svoj posao. „Kada mi dođemo, svi ostali su već zakazali – i dječji vrtići i roditeljski dom i škola."

Nulta tolerancija

Elke Bartels zalaže se za strategiju nulte tolerancije. Ali za to su potrebne dodatne policijske snage. Ona kaže da sada mogu samo ublažiti tešku situaciju. „Kada naša klijentela primijeti da nas je manji broj, to samo pogoršava stvar. Jedino što možemo je držati situaciju pod kontrolom, ali mi ne možemo popraviti te ljude", rezignirano je priznala medijima šefica policije. Slično su govorili i njezini kolege iz drugih gradova.

Profesor Thomas Feltes, kriminolog sa Sveučilišta u Bochumu, na planove za rušenje oronulih zgrada gleda kao na simboličku politiku: „Jedno rušenje ne mijenja ništa ako se ne promijeni osnovna supstanca gradske četvrti. Mora se istražiti infrastruktura, moraju se identificirati problemi, i tek onda policija, kao i socijalne i zdravstvene ustanove zajedno sa školama, trebaju raditi na rješenju problema."

Ovaj stručnjak smatra da je koncentriranje na doseljenike iz jugoistočne Europe pogrešno: „To je jedna skupina koja služi kao žrtveni jarac i koja je prelila čašu, ali kriminal potječe iz same četvrti – loše strukture za život, zapušteni uvjeti stanovanja – to su uzroci. Veliki problem su privatni investitori koji dopuštaju da kuće propadaju. U Njemačkoj se mnogo polaže na zaštitu imovine – ona je gotovo nedodirljiva. Gradovi bi mogli učiniti nešto samo kada bi kupili sporne nekretnine, ali to je teško."

Turski imigranti su ljuti

Tursko stanovništvo problematičnih četvrti, koje je odavno u Njemačkoj, svakako ima problema s novim imigrantima. To je potvrdila i Elke Bartels, koja kaže da su joj se obratili turski doseljenici s molbom da se pobrine za to da stranci iz jugoistočne Europe odu iz njihove četvrti.

Sebastian Kurtenbach, stručnjak za urbanistiku i migracije na Sveučilištu u Bielefeldu, smatra da su planovi za rušenje zgrada nastali samo iz potrebe političara, koji žele pokazati kako ipak nešto rade, i kaže: „U sjevernom dijelu Dortmunda postoje projekti u okviru kojih se novim doseljenicima iz Rumunjske i Bugarske daje mogućnost sudjelovanja u renoviranju stanova, pa se ti ljudi tako kvalificiraju za tržište rada i osposobljavaju za život u podstanarstvu – to je put prema integraciji. Ta strategija je mnogo bolja, ali, naravno, i složenija."

Ministarstvo za razvoj gradova u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji je ove godine namijenilo 33 milijuna eura za rušenje ili sanaciju oronulih nekretnina. Od toga će profitirati gradovi Dortmund, Duisburg, Essen, Gelsenkirchen, Hagen, Hamm, Herne i Wuppertal. A sada treba vidjeti je li to model koji ima budućnost.