"Međunarodni monetarni fond je izabrao Christine Lagarde za izvršnu direktoricu MMF-a s mandatom na pet godina, počevši od 5. srpnja", objavio je glasnogovornik ove financijske organizacije David Hawley rezultate glasovanja nakon što je zemljak nove direktorice Dominique Strauss-Kahn podnio ostavku zbog skandala i optužbi za spolno napastovanje. Jedini preostali protukandidat je još ostao Meksikanac Agustin Carstens, ali ipak se nastavila tradicija da Europljanin bude na čelu MMF-a.

Ovaj puta to nipošto nije bilo samo po sebi razumljivo, mada zemlje Europe i Sjedinjene Američke Države - obzirom da broj glasova ovisi o novčanom ulogu u ovoj organizaciji - čine većinu u vijeću MMF-a. Ali tek u posljednji trenutak su iza francuske ministrice stali i predstavnici Rusije i Kine, a potom i Brazila i Sjedinjenih Američkih Država.

Christine Lagarde ima uske veze sa SAD-om. Ona je završila koleđ u Washingtonu, a nakon studija prava i anglistike u Francuskoj, karijeru je počela u američkom odvjetničkom uredu Baker and McKenzie. Štoviše, nakon 18 godina se vraća u SAD i vodi predstavništvo ovog ureda u Chicagu. Tek 2005. ju je tadašnji francuski premijer Raffarin nagovorio da se vrati u domovinu i uđe u politički život.

No pokazalo se da francusko-američki karakter vječito elegantno odjevene Christine Lagarde nije uvijek naišao na razumijevanje u francuskoj javnosti. U njenoj američkoj neposrednosti je bez mnogo oklijevanja Francuzima najavila oštre mjere štednje i ukidanje mnogih socijalnih povlastica, a kad su se njeni zemljaci žalili na visoku cijenu goriva, ministrica im je jednostavno savjetovala - neka se voze biciklom.

Ipak, ni njeni najveći protivnici ne mogu joj zanijekati stručnost, međunarodnu povezanost i sposobnost za pronalaženje pragmatičnih rješenja. To se osobito pokazalo u krizi 2009. kada je francuska ministrica uvelike pomogla da se osnuje sigurnosni fond težak 750 milijardi i da se obuzdaju aktivnosti riskantnih investicijskih fondova. Utoliko ju je i list Financial Times izabrao za "ministricu financija godine".

No još uvijek postoji jedna tamna sjenka nad budućom čelnicom Međunarodnog monetarnog fonda: sudski postupak u kojem se optužuje za zlouporabu položaja i nezakonitu isplatu državnog novca. Riječ je o događaju iz 2007. kada je njeno ministarstvo preuzelo odluku u sporu između poduzetnika Bernard Tapiea - čije je ime i inače povezano s više skandala - i bivše državne banke Bank Credit Lyonnais oko prodaje njemačkog proizvođača sportske opreme Adidas. Ministrica je donijela odluku da se ne čeka odluka suda, nego da se spor riješi vještačenjem - pri čemu je Tapie veoma dobro prošao: Francuska je u ime odštete tom poduzetniku isplatila 285 milijuna eura.

Sudska presuda se očekuje 8. srpnja, ali i mnogi oporbeni političari vjeruju kako je u ovom slučaju Christine Lagarde samo izvršavala naloge njenog šefa, predsjednika Sarkozya - i dobrog prijatelja Tapiea. No francuska ministrica je na glasu i kao "timski igrač" koja neće iznevjeriti povjerenje svog šefa - uzgred, u mladosti je bila i članica francuske momčadi u sinkronom plivanju.

Iako se, uz ovu jednu mrlju, teško može naći zamjerki u karijeri Christine Lagarde, u privatnom životu nije imala toliko sreće: ostala je bez oca, profesora anglistike, kada joj je bilo samo 17 godina. Majka dva sina je već prošla dva razvoda i trenutno živi s Eachranom Gilmourom, poduzetnikom iz Marseillesa.

Autori: I. Wrede, H. Böhme (aš)