Na vrhuncu vodenog vala početkom tjedna Dunav je kod Vukovara bio tek dva centimetra od granice od 650 cm kada se proglašavaju izvanredne mjere obrane od poplave. Pod vodom se našao Otok sportova i pokoja terasa uz obalu, a veći prodor vode sprječavao je „zečji nasip“ napravljen od 17.000 vreća s pijeskom. Sam Vukovar nije bio ugrožen, jer ga od izlijevanja rijeke štite nasipi koji mogu podnijeti vodostaj Dunava do 830 cm. Slična situacija bila je i u Osijeku, gdje se Drava izlila tek na šetalište do prvih „bentova“ na lijevoj obali, iza kojih su prigradska naselja, a „pod vodom“ se našlo i „divlje“ izgrađeno vikendaško naselje Zeleni otok na Dunavu.

Od ljudi iz tih područja moglo se čuti kako se ne boje vode. Neki ipak nekoliko dana nisu mogli raditi jer im je gradilište bilo poplavljeno, drugima su pak voćnjaci bili pod vodom. „A ovaj susjed ima jezero. Jedno pet centimetara sam izvukao s ovom malom pumpom, ali ne možeš ti to. To je nemoguće, voda stalno dolazi.“ U Vukovaru su pale i kritike: „Kad se ovaj veslački klub radio trebalo je u startu predvidjeti ovo što se sada događa - dignut ga za metar, metar i pol i onda ne bismo imali ove probleme.“

Brana štiti Batinu

Svi ti ljudi sada mogu odahnuti. Obje su rijeke u blagom opadanju. Stanovnici baranjskoga sela Batine odahnuli su ipak prije nekoliko godina: „Nama više ne prijeti nikakva opasnost jer je napravljena ta brana i to je sad dobro. To je ono što je stvarno onaj Račan napravio tu taj bent, svaka čast da nam voda ne ulazi u selo.“

Tu sreću ove godine nisu imali stanovnici romskog naselja Mala Kanjiža u Međimurju. „Na žalost nismo mogli spriječiti plavljenje dijela kuća u naselju Mala Kanjiža u Poturnu. To se ne može s vrećama i pijeskom, to se jedino može izgradnjom nasipa,“ izjavio je Ferid Kašmo iz Centra 112 u Čakovcu.

50 milijuna kuna za gradnju nasipa

Poplavljeno je područje posjetio generalni direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić: „506 cm maksimum 2005., 469 cm maksimum 2009. Što smo u međuvremenu napravili? Uložili 50 milijuna kuna u poboljšanje sustava i započeli nasip bez kojeg nema rješenja. A to je nasip Poturen. Taj nasip rješava situaciju na ovom području. Očekujemo da ćemo ga izgradit do kraja godine.“

No, nasip u Poturnu tek je manji dio nezavršenog sustava obrane od poplave u zemlji, smatraju stručnjaci. Tvrde kako još nije izgrađeno 60 posto i to prije svega zbog kroničnog nedostatka novca, iako se pokazalo da su štete kod poplava 10 do 15 puta veće od cijene nasipa i drugih objekata koji štite od vodenih bujica.

Zaokret nakon poplave u Zagrebu

Ozbiljnije se obranom od poplava Hrvatska počela baviti sredinom šezdesetih, nakon katastrofalne poplave u Zagrebu. U listopadu 1964. Sava je odnijela 17 ljudskih života, potpuno je uništila 15.000 stambenih zgrada, a dvostruko više kuća bilo je oštećeno. Bujica je odnijela dva kilometra autoceste, stradali su brojni gospodarski objekti. Poplavom je izravno bilo pogođeno 183.000 ljudi, pri čemu valja naglasiti da glavnom gradu Hrvatske nije prijetila samo Sava, nego i brojni potoci koji se slijevaju s Medvednice. Obrambeni nasipi, brane i odteretni kanali u koje se upušta višak voda postajali su dijelom sustava kojim se od poplava brani Zagreb, Karlovac i Sisak. Slično je bilo i u donjem toku Drave kod Osijeka. „Intenzivnim ulaganjem prije tridesetak godina izgrađeni su vrlo sigurni nasipi, a na nama je da provodimo stalnu i ozbiljnu kontrolu i da spriječimo štete,“ kaže Ivica Nađ iz Hrvatskih voda zadužen za obranu od poplava u Osječko-baranjskoj županiji.

Ali prema ocjeni Josipa Marušića, predstojnika Zavoda za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Zagrebu upravo je na Dravi i Dunavu ostvaren veći stupanj zaštite od poplava nego na Savi. Marušić ističe kako su lokalni vodotoci opasniji nego velike rijeke, jer tu je od poplava zaštićeno samo dvadesetak posto područja. Od štetnog djelovanja vode, uvjeren je on, na Savi i Dravi treba izgraditi višenamjenske vodne stepenice i protočne hidroelektrane, što bi donijelo višestruku korist.

Čuvanje prirodnog toka

Postoji projekt težak 20 milijuna eura prema kojem bi se te ideje provele na 56 kilometara riječnog toka Drave od ušća do Belišća, gdje bi bilo izgrađeno stotinjak vodnih građevina, a što su početkom prošle godine podržali u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva i Hrvatskim vodama. Ekološke udruge digle su glas i cijeli projekt poslale na prosudbu u Europsku komisiju, jer tvrde kako je riječ o pokušaju da se prirodni riječni tok pretvori u jednolični kanal. „Ovaj plan za regulaciju Drave bitno će utjecati na jedno od najočuvanijih riječnih i poplavnih područja u Dunavskom slivu. Zaustavit će prirodnu dinamiku rijeke i negativno utjecati na prirodne vrijednosti regije poput poplavnih šuma ili vrsta poput orla štekavca, crne rode, bregunica, vodomara ili vidre,“ upozorava Irma Popović iz Zelene akcije. Ne razumiju kako u nadležnom ministarstvu ustraju na zastarjelim koncepcijama vodnoga gospodarstva: „Trenutno se gornji tokovi Drave i Mure u Austriji i Sloveniji restauriraju uz pomoć Europske unije po cijeni od 20 milijuna eura. Sada bi isti iznos Hrvatska uložila u nešto što će uništiti prirodne vrijednosti. To apsolutno nema smisla“, kaže Arno Mohl, vodeći stručnjak za projekte zaštite prirode iz WWF Austrije.

Industrija oduzela prostor rijekama

Poput neposluha prema instituciji u čijem sastavu skrbi o slivnom području Drave i Dunava zvuče riječi Zorana Đurokovića, direktora osječkog Vodnogospodarskog odjela Hrvatskih voda. Ovih dana je izjavio: „Mislim da ipak trebamo biti i ponosni jer ove slike koje se događaju i u Austriji i Njemačkoj, Francuskoj, Češkoj ipak se ne događaju nama. Nešto govori ipak i u prilog našem odnosu prema našim rijekama. Na području Republike Hrvatske je tradicionalni pristup uređenja rijeka i obrane od poplava. Išlo se na maksimalnu sigurnost stanovništva, na takozvanu stogodišnju veliku vodu s nadvišenjem od 1,2 metra. Koncepcija je puno ispravnija jer smo našim rijekama omogućili široke dolinske profile, da se rijeka širi, da plavi i da nesmetano evakuira vodni val. Nažalost, na području zapada većina industrije je izgrađena u dolinama i zapravo su zauzeli prostor rijekama. Pokazuje se da svi novci ovoga svijeta na neki način ne mogu riješiti problem ni u Njemačkoj ni u Austriji, jer da novac može riješiti krivu koncepciju tada bi te zemlje sigurno riješile problem obrane od poplava. Možemo biti ponosni na naš sustav koji treba održavati i ponegdje će ga biti potrebno nadograditi,“ kaže Đuroković.

Višestruka korist od izlijevanja rijeka

Iako je u gornjim tokovima dosizao maksimum, upravo je zbog prelijevanja vode, prvenstveno u Kopački rit, vodeni val Drave i Dunava uz Osijek, Batinu i Vukovar prošao praktično bezbolno. Slično je reguliran i dio posavlja uz Lonjsko polje.

Pritom je korist od činjenice da je ovih dana i do 15.000 hektara Kopačkoga rita pod vodom bila višestruka, ne samo za obranjena naselja i oranice: „Dobro je došla u ovo doba godine s obzirom da sva ta riba iz Drave i Dunava u tom poplavnom dijelu bogatom vegetacijom nalazi više hrane nego što nalazi u matici. Kako je riba jedna od najnižih karika u lancu, uz vodozemce i gmazove tako isto je to povoljno za predatore, ihtiofage i druge koji se hrane ribom. Povoljno je za gnijezdenje ptica koje se sad završava. Upravo za sav biljni i životinjski svijet ovo je idealno vrijeme,“ objašnjava glavni nadzornik u Parku prirode Kopački rit Damir Opačić. Đuroković dodaje: „Što se tiče ptica sigurno uživaju, jer dobili su jedinstvenu rivijeru na ovome području.“

Snimanje bespilotnim letjelicama

Aktualni nalet visokih voda iz srednje Europe slavonsko-baranjsko je područje dobro izdržalo. Što ako zbog stalnih kiša krene novi val? „Tada bi situacija mogla biti i kompleksnija s obzirom da je cijeli prostor zasićen vodom,“ kaže Đuroković. Međutim u suradnji s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje iznad plavljenih površina šalju bespilotne letjelice koje snimaju cijela područja i tako se prikupljaju informacije o ponašanju izlivenih voda, kako bi se uočila i mjesta gdje postoji potencijalna opasnost.

Autorica: Tatjana Mautner, Osijek

Odgovorni urednik: Anto Janković