Wolfgang Rosenbauer, ugledni sjedokosi poslovni Hamburžanin, stoji na krovnoj terasi Philips Medical Systems, sjedišta nizozemskog koncerna medicinske opreme u Hamburgu. Pokazuje glavom na nedaleku zračnu luku Hamburg smještenu također na sjeveru grada: "Svi će tu doći", kaže nam Rosebauer. I Putin - opet u Hamburgu.

Prije 25 godina domaćin Putinu nije bila kancelarka, nego upravo on kao potpredsjednik odjela za istočnu Europu Philips Medicala. Dogovoren je veliki projekt u Rusiji i radilo se o gradnji pogona za medicinsku opremu u vrijednosti od jedne milijarde tadašnjih njemačkih maraka.

Ali tada je to bila Rusija u kojoj je baš sve zapinjalo što je moglo zapeti. Poseban problem je bio pogon koji se trebao graditi kod Sankt Peterburga za proizvodnju topova za zračenje oboljelih od raka i tamo je nedostajalo i kapitala i materijala za gradnju. Upravo taj ruski grad je zapravo grad-prijatelj s Hamburgom tako da je i Rosebauer tražio "vezu" u gradskoj upravi Sankt Peterburga. Brzo je čuo tko sve može "srediti": tada još razmjerno mladi zamjenik gradonačelnika, Vladimir Vladimirovič Putin.

"Ne znam ja njemački"

U tom svojstvu je Putin više od deset puta bio u "najljepšem gradu Njemačke", kako je laskao Hamburgu. Tom prigodom ga je Rosenbauer pozvao u jedan malo bolji restoran koji više ne postoji i susret mu nije baš ostao u ugodnom sjećanju: Putin se "ponašao kao da uopće ne razumije njemački" i dao da mu jedan suradnik sve prevodi. Ali i Philipsov direktor je odlično znao da je Putin zapravo bivši djelatnik KGB-a koji je dugo bio stacioniran u Dresdenu - i da perfektno govori njemački. "Na kraju me je samo pogledao i rekao: dobro, dajte mi dokumente - na njemačkom."

Zašto nije htio razgovarati na njemačkom ili barem priznati da ga razumije i bez prevoditelja? Rosenbauer to tumači Putinovom "prirodnom sklonosti nepovjerenju" i naravno njegovoj prošlosti u sovjetskoj tajnoj službi. "Njegovo držanje je bilo izuzetno kontrolirano, on ništa nije rekao nego je samo postavljao pitanja." No i za njega je to bio u prvom redu posao, tako da ga "uopće nije smetala" Putinova prošlost u KGB-u.

Je li Putin pomogao pokrenuti projekt? To zapravo ne zna, jer je odjednom sve počelo funkcionirati: "Dobio sam obavijest iz Moskve: sve je u redu, ne trebate ništa više učiniti."

Putin lupa vratima

Zapravo, Rosenbauer se i kasnije često susretao s Putinom, također i u gradskoj vijećnici. Tamo ga se osobito dojmilo kako se kreće: "Mogao je i letjeti, išao je kao avion kroz hodnike." To nam potvrđuju i u gradskoj upravi gdje se jedan stariji suradnik sjeća koliko im je Putin bio važan u poslovanju s Rusijom: "Mogli smo se pouzdati u njegovu riječ, a to tada u Rusiji nipošto nije bilo samo po sebi razumljivo." No dodaje i kako je Putin bio "težak partner".

To je sadašnji vladar Kremlja zorno pokazao domaćinima u Hamburgu kada su mu ukazali osobitu čast: bio je pozvan na takozvani Matthiae-Mahl, svečani objed u gradskoj vijećnici koji se održava još od 1356. godine. "To je vrlo stara institucija, vrlo svečana i vrlo dostojanstvena", objašnjava nam Rosenbauer. "Kod te večere vlada strogo pravilo ponašanja, jelo se poslužuje na srebrnom posuđu grada Hamburga, ljudi sjede u frakovima i najboljoj odjeći i razgovara se samo na najvišoj razini."

Na toj svečanoj večeri u veljači 1994. je među gostima sjedio i Putin. No svečani gost tog banketa je te godine bio Lennart Meri, tadašnji predsjednik Estonije. Naravno, svečani gost je bio pozvan da održi govor - i tada se dogodilo nešto što se ne pamti u gotovo sedam stoljeća dugoj tradiciji te svečane večere: jedan od gostiju je demonstrativno ustao i krenuo prema izlazu. Naravno, to je bio Putin: "s prezirnim pogledom prema svečanom gostu, glasno stupajući po parketu da je sve škripalo" opisuje dopisnica lista Die Zeit koja je bila prisutna. "Čitava dvorana je ostala u čudu: tko je taj? Što mu je? I već su se vrata zalupila uz tresak."

Wolfgang Rosenbauer nije bio prisutan, ali je i on čuo od sudionika što se dogodilo: "To je bio pravi šok." Što je rekao predsjednik Estonije da je Putina toliko razbjesnilo? Njegov govor je sačuvan i danas se može vidjeti da je to bilo svojevrsno predskazanje onoga što će se dogoditi dva desetljeća kasnije.

A onda i počasni doktorat...

Meri je već tada svoje njemačke domaćine upozorio na jedan dokument ruskog ministarstva vanjskih poslova u kojem se tvrdi kako "problem etničkih ruskih manjina u susjednim zemljama Rusije 'neće biti moguće riješiti samo diplomatskim sredstvima'". To znači, Meri je upozorio, kako Moskva dopušta mogućnost i drugih sredstava, dakle vojne sile. On je upozorio na rusku "neo-imperijalnu politiku" i apelirao da se zemlje istoka Europe - uključujući i Ukrajinu, integriraju u "demokratski svijet".

Desetak godina kasnije je Putin već bio predsjednik, a tada je opet oko njega u Hamburgu izbio drugi skandal. U rujnu 2004. je Putin, na poziv svog dobrog prijatelja i tadašnjeg njemačkog kancelara Schrödera, trebao opet doći u Hamburg. Tom prilikom mu je Sveučilište Hamburg namjeravalo dodijeliti titulu počasnog doktora.

Ali, na samom sveučilištu se pojavio žestoki otpor toj ideji. Profesor Rolf von Lüde je bio jedan od 60 profesora koji su potpisali peticiju kojom se otvoreno protive toj nakani. "Bitni aspekti te peticije su bili da je pod odgovornošću Putina počeo drugi rat u Čečeniji", kaže nam sada umirovljeni profesor. Povrh toga, profesori su Putinu zamjerali njegov autoritativan način vladanja i pritisak na medije, nevladine udruge i oporbu." Von Lüde tek može konstatirati kako su ti prosvjednici bili u pravu: "Sve na što smo tada upozoravali danas se svakog dana može vidjeti u Rusiji - i opet je Putin odgovoran za to."

Dekanat sveučilišta se odjednom našao u teškim nevoljama i pokušao se pred predsjednikom Rusije izvući opravdanjem kako se dodjela ipak neće dogoditi "zbog problema s terminima". No Putin tada zapravo uopće nije došao - upravo se dogodio teroristički napad u Beslanu u kojem je bilo na stotine žrtava i u Hamburg je došao tek u prosincu te godine.

Vladimir Vladimirovič Putin je opet gost u Hamburgu. Doduše, ovaj put je jedan od 19 stranih predsjednika država ili vlada i stigao je na poziv Berlina. No i umirovljeni profesor nam priznaje kako u gradu nema baš mnogo onih koji se vesele susretu s tim starim poznanikom...