Čitav niz tvrtki je već najavilo kako namjerava i nakon pandemije svojim zaposlenima ostaviti mogućnost "fleksibilnog radnog procesa" - drugim riječima, rada od kuće u vremenu kad to djelatnicima i najviše odgovara. Među njima je i njemački gigant u proizvodnji softwarea SAP: "Želimo našim suradnicima ostaviti izbor", kaže članica uprave SAP-a Julia White za agenciju Reuters. Početkom lipnja je svih oko 100.000 djelatnika SAP-a dobilo elektronsku poruku gdje im se obećava "100% fleksibilno i radno mjesto zasnovano na povjerenju kao standard, a ne kao iznimka". Ona tvrdi i kako golema većina djelatnika SAP-a - njih 94% - sami traže takav oblik rada.

Julia White već i po vlastitom iskustvu vjeruje kako je to moguće: ona je tek ovog ožujka iz Microsofta prešla u upravu njemačke tvrtke i čitav postupak pregovora se vodio - virtualno. "Čitavo to vrijeme nisam susrela jednu jedinu osobu. Kao samohrana majka zna koliko je važno moći raditi fleksibilno." Tek koncem svibnja je prvi puta došla u sjedište SAP-a u Walldorfu kako bi se sastala s predsjednikom uprave Christianom Kleinom.

Svi su dobitnici?

Čitav niz digitalnih kompanija već odavno ima praksu svojim djelatnicima omogućiti rad od kuće, ali i neke financijske institucije kao što su Deutsche Bank ili Commerzbank ostavlja mogućnost svojim suradnicima barem dio radnog vremena provesti u home officeu. To je i tvrtkama zanimljivo: takva atraktivna ponuda može biti argument nekome da radi baš kod njih, a to je i pitanje troška. Uredi koštaju, košta namještaj, oprema, čišćenje i održavanje, grijanje i uređenje sanitarnih prostorija. U kućnom uredu sav trošak zapravo snose zaposleni, sve do papira koji potroše.

No kako se pokazalo, čak niti tvrtke kod kojih je tehnički moguće posao obaviti izvan ureda ne žele posve odustati od "normalnog" načina rada. Jer odlučujuće za uspješan rad od kuće čak nije toliko vrsta posla koji se obavlja koliko okolnosti u kojima njihovi suradnici stanuju. To je središnji zaključak studije Tehničkog sveučilišta Darmstadt na temelju širokog ispitivanja zaposlenih. No isto tako ukazuju kako široko uvođenje rada od kuće ima i potencijal još više produbiti jaz u našem društvu.

Golemi luksuz vlastite radne sobe

U tri ispitivanja provedena prošlog ljeta i jeseni je anketirano 952 zaposlenih koji su dali vlastitu ocjenu o učinkovitosti i koliko su zadovoljni takvim radom. Utvrđeno je kako je dobra trećina upitanih priznala da im je radni učinak kod kuće bitno manji nego kad bi radili u uredu. Čak i kod znanstvenog rada gdje bi se činilo da je kod kuće bolje, svjedoči se kako je to u pravilu moguće u manjem opsegu nego što bi se moglo očekivati.

Ali Andreas Pfnür iz TU Darmstadt na prvom mjestu ističe da zadovoljstvo radom od kuće prije svega ovisi kako i gdje se živi: "Način kako se stanuje je mnogo važniji nego vrsta posla koji se obavlja ili čak broj djece koju se ima. To nismo očekivali." Ukratko: što su ispitanici bili zadovoljniji stanom u kojem žive, to su bili zadovoljniji i produktivniji u radu od kuće.

Već odavno se uopće ni ne grade stanovi u kojima je predviđena "radna soba" - pogotovo ne za oba partnera. Jedno je ako netko mora svoj posao obavljati na kuhinjskom stolu uz graju mališana koji i svoju školsku nastavu moraju obaviti kod kuće, a drugo je kad se ima svoju vlastitu radnu sobu.

U kuhinji se onda i ostaje "na dnu"

A jasno je i tko ima novaca za veliki stan ili kuću: oni koji već imaju visoke prihode i iskusni su u svom poslu. Samci i mladi suradnici koji u pravilu žive u malenim stanovima trpe zbog izolacije i nemogućnosti razmjene iskustva s kolegama: "Direktna socijalna interakcija s kolegama, mogućnost učiti od starijih, ali i šansa pokazati se i napredovati u karijeri su u home officeu manje izraženi", kaže Pfnür. "Povrh toga, kod mladih suradnika je bitno manje izražena identifikacija s poslom ili tvrtkom za koju rade. Sve to uzrokuje i manje zadovoljstvo čitavim načinom života."

Istraživanje je pokazalo i kako je home office i prije pandemije bilamnogo raširenija praksa nego što se to možda smatralo, ali u koroni je takav način rada poprimio posve druge razmjere već i zato što nije bilo drugog izbora. No takav prisilan i stihijski prijelaz na rad kod kuće nije ostavio mogućnost ispuniti osnovne pretpostavke za uspješan rad. Pfnür tu upozorava kako su za rad od kuće pretpostavka i stambeni uvjeti i da zaposleni sami žele tako raditi.

Trebamo onda i drugačije gradove

Bez takvog aktivnog procesa promjene postoji opasnost da loše strane rada od kuće prevagnu od eventualne koristi - i tu moraju nešto učiniti i poslodavci, ali i država. Jer tako se stvara duboka podjela u društvu: na one koji su već uspješni i imaju velike stanove i na one koji već zbog nedostatka vlastite radne sobe nisu tako uspješni - i koji će tako i ostati na dnu hijerarhijske ljestvice.

"Home office je time na putu da postane nešto kao statusni simbol dobitnika novog svijeta rada", zaključak je Andreasa Pfnüra i njegovih suradnika. U svakom slučaju žele svoje podatke upotpuniti i sličnim istraživanjima u inozemstvu kako bi onda mogli dati i odgovarajuću preporuku - ne samo poslodavcima i političarima, nego o tome moraju razmisliti i građevinski poduzetnici i urbanisti naših gradova.