Nasilje u obitelji ne samo da se povećalo tijekom lockdowna - povrede su postale još teže. Prijestupnici koriste remenje i palice, a sve češći su i slučajevi pokušaja davljenja žrtava.

Ambulanta za zaštitu od nasilja u berlinskoj klinici Charité objavila je ove poražavajuće rezultate o godini korone 2020. Više od 1.600 žrtava nasilja zatražilo je pomoć u ovoj ambulanti, što je čak osam posto više slučajeva nego prethodne godine. Velika većina žrtava su žene i djeca.

Postoji konsenzus da onima koji su sada pogođeni hitno treba veća zaštita. Berlin je prošle godine otvorio sedmo utočište za žene u kojem žrtve nasilja mogu naći siguran hitni smještaj. Tokom ove i naredne godine trebale bi biti otvorene još dvije ovakve ustanove.

Istovremeno, fokus je sve više na preventivnim ponudama - na primjer, obrazovanju u školama, ali i aktivnom radu s počiniteljima. Jer, protiv nasilja u obitelji može se boriti i s onima koji ga vrše: sa samim počiniteljima.

Počinioci iz svih slojeva društva

Gerhard Hafner je netko tko se ovim poslom bavi više od 30 godina. On je diplomirani psiholog i na čelu je berlinskog „Savjetovališta za muškarce - protiv nasilja", službe koja s počiniteljima radi na promjeni njihovog ponašanja.

Većina njih mora sudjelovati u psiho-socijalnom treningu koji provodi Služba za zaštitu mladih, sud ili javno tužiteljstvo nakon što su evidentirani kao vršioci nasilja. Mnogi od njih prethodno su deložirani iz stanova koje su dijelili sa žrtvama.

Riječ je o muškarcima iz svih slojeva društva, ističe Hafner. "Radi se o rasponu od inženjera iz Zehlendorfa (elitna četvrt Berlina op.ur.), pa do običnog mladića iz Neuköllna (jedno od socijalnih žarišta Berlina op.ur.)." Svima im je zajedničko da se ne mogu nositi sa stresom i konfliktnim situacijama - i jednostavno napadaju svoje žrtve u trenutku kada više ne znaju kako dalje.

U većini slučajeva s tim je povezano i kruto shvaćanje raspodjele uloga. Kako se tim ljudima može objasniti da su njihovi izljevi nasilja fundamentalno pogrešni?

Strategije protiv ponovnog nasilja

"Oni koji ovdje dođu već su djelimice svjesni da imaju problema koji imaju veze s njima samima, da njihovo ponašanje više nije u redu", kaže Gerhard Hafner. Od tog momenta on i psiholozi koji rade s njim mogu početi djelovati.

Tijekom višemjesečnih grupnih i individualnih treninga počinitelji bi trebali naučiti kontrolirati svoje afektno stanje, istinski prihvaćati osobu s kojom živi, te biti u stanju razgovarati. Oni svjesno trebaju preuzeti i odgovornost za svoja djela nasilja.

"Postoje i muškarci koji na takvo što nisu spremni i koje mi šaljemo dalje". Većina njih ipak ostaje, a Hafner tijekom treninga često može primijetiti da "se stvari mijenjaju". Ovaj psiholog je naravno svjestan da se ljudi iz temelja ne mijenjaju u roku od nekoliko mjeseci.

Zbog toga on i njegove kolege ostaju u kontaktu s tim muškarcima i nakon provedenog programa. U slučaju ponavljanja nasilja, oni trebaju biti u prilici da brzo nastave razgovor sa savjetovalištem.

Nasilni počinitelji pokazuju promjene u ponašanju

Trenutno u cijeloj Njemačkoj postoji oko 80 ovakvih službi koje nude rad s počiniteljima nasilja s fokusom na nasilje u obitelji. "Puno toga se provelo stručno", kaže Roland Hertel, jedan od predsjednika Savezne radne grupe za rad s počiniteljima nasilja, krovne organizacije te inicijative.

U međuvremenu postoje i nacionalni standardi za programe rada s počiniteljima, razvijeni uz podršku Ministarstva za obitelj i u suradnji s nekoliko velikih ženskih udruga u Njemačkoj.

Do sada nije bilo većih studija efikasnosti, ali prema Hertelu, u pripremi je istraživanje na razini cijele zemlje. Međutim, važni zaključci se već mogu izvući i iz regionalne studije: prema njoj, većina muškaraca, uglavnom, nakon osam do deset mjeseci treninga, pokazuje stabilne promjene u ponašanju.

Odlučujuće je to što su partnerice nasilnika u mnogim slučajevima u paralelnim anketama potvrdile takav razvoj.

Samo jedno savjetovalište za čitav Berlin

"Ni tada te osobe nisu izliječene," kaže Gerhard Hafner, koji se sa svojim timom svake godine brine o oko 300 nasilnika. "Uvijek to uspoređujem s onima koji su se izliječili od alkoholizma - i dalje postoji opasnost."

Zbog stresa i opterećenja tijekom korona-krize ovaj rizik se višestruko povećava – resursi počinitelja su na mnogim mjestima pregledni. U Hafnerovom savjetovalištu, čiji rad podržava Socijalna udruga za narodnu solidarnost, rade četiri osobe i jedina je ustanova ove vrste za čitav Berlin.

Želja žrtava: "Da neko razgovara s tim čovjekom"

I Heike Herold, direktorica koordinacije utočišta za žene, također bi htjela vidjeti više takvih ustanova. Njena udruga podržava gotovo 500 utočišta za žene i specijaliziranih centara za stručno savjetovanje širom Njemačke, čiji članovi su radili na standardima inicijative organizirane u Saveznoj radnoj grupi za počinitelje.

"To je bio dobar proces", ocjenjuje Herold njihovu suradnju. "Mi to možemo samo pozdraviti ako se na temelju ovih standarda uspostave nove službe." Heike Herold također smatra da su takve ponude važne jer svi nasilnici na kraju neće biti procesuirani, a mnoga partnerstva se i dalje nastavljaju.

Timovi iz ovih službi koji rade s počiniteljima, kako ističe, "konačno su jedini koji tematiziraju promjenu ponašanja". Za žrtve je to, dodaje ona, upravo ono što je vrlo važno: "Većina pogođenih ima veliku želju da netko razgovara s tim čovjekom."