Želimir Žilnik se svaki put iznova raduje susretima s berlinskom publikom. Zahvalan je, kaže za DW, što su ga organizatori festivala Lost You Go Slavia kazališta Maxim Gorki, Schermin Langhoff i Oliver Frljić, pozvali u Berlin na projekciju filma „Tvrđava Europa", snimljenog 2000. godine. Ova dokumentarna drama o sudbini jedne izbjegličke obitelji na granici između Mađarske, Slovenije i Hrvatske, je i danas aktuelna kao i prije više od 20 godina.

Žilnik je u svojoj već skoro 60 godina dugoj karijeri, snimio oko 60 filmova, mahom dokumentarnih drama. „Ja si druge filmove ne mogu priuštiti jer nemam nikakvu financijsku podršku kojekakvih ministarstava kulture. To su dakle mahom filmovi, koje radimo u privatnim produkcijama novim filmskim tehnologijama, koje srećom ne koštaju mnogo. A djelimično su to i koprodukcije nas filmskih radnika s područja cijele bivše Jugoslavije. Ne trebaju nam više, kao prije, desetine kilometara dugih i skupih filmskih Kodak-traka", priča agilni 82-godišnjak.

Jedan od najpoznatijih filmskih redatelja bivše Jugoslavije

Želimir Žilnik je rođen daleke 1942. godine u Nišu. Roditelji su mu bili ilegalci i sklopili su jedan od prvih partizanskih brakova. Majka Milica Šuvaković je strijeljana u logoru na beogradskom Crvenom krstu, a oca Konrada Žilnika, Slovenca, ubili su četnici u Nišu 1944. godine.

Žilnik odrasta kod djeda i bake u Novom Sadu, gdje studira pravo. Mladi Žilnik vodi novosadski Forum mladih, preko kojeg upoznaje Dušana Makavejeva s kojim biva pozvan u Muzej moderne umjetnosti u Njujork.

„To je zbilja bilo nevjerojatno vrijeme. Jugoslavenska kinematografija je tamo već imala jako dobar glas. Čuveni režiser, Čeh Miloš Forman nas je molio da ga uključimo u svoju grupu. Tamo smo upoznali i Andy Worhola. Jedan od najvećih svjetskih režisera Elia Kazan je Makavejevu rekao da je on ustvari Ilija Kazan i da je kao dijete iz Makedonije došao u Ameriku", sjeća se Žilnik .

Njegovi prvi profesionalni dokumentarci "Žurnal o omladini na selu, zimi”, "Pioniri maleni mi smo vojska prava, svakog dana ničemo ko zelena trava” i "Nezaposleni ljudi” postižu veliki uspjeh na Beogradskom festivalu kratkog igranog, animiranog i dokumentarnog filma. Zajedno s Makavejevim, Žikom Pavlovićem, Sašom Petrovićem, te Lordanom Zafranovićem, postaje jedan od najznačajnijih redatelja tzv. Crnog vala u jugoslavenskoj kinematografiji u drugoj polovini 60-tih godina prošlog stoljeća, koji je imao kritičan stav prema tadašnjem socijalističkom poretku.

Zlatni medvjed u Berlinu 1969. godine

Studentske demonstracije 1968. godine i okupacija Čehoslovačke nakon Praškog proljeća upravo su tema Žilnikovog prvog igranog filma „Rani radovi" 1969. godine, koji dobija Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu. To je crnohumorna groteska o kontrastu između mladih protagonista koji se drže marksističkih principa i onih drugih koji žive u ruralnim dijelovima Vojvodine. Žilniku je tada bilo tek 27 godina

„Nisam vjerovao da imam ikakve šanse. Te godine su u zvaničnoj konkurenciji bili filmovi Luisa Bunjuela i Jean Luc Godarda. Sjedio sam sa Daniel Cohn Benditom kad dođe neki predstavnik žirija Berlinalea i reče mi: "Žilnik, šta vi radite ovdje, morate se za pola sata pojaviti na tribini, dobili ste Zlatnog medvjeda. Mislio sam naravno da se šali", priča Žilnik.

Nakon toga je želio snimiti nastavak „Ranih radova" pod naslovom Kapital, inspiriran ovim Marksovim djelom, ali postaje predmetom zvaničnih osuda, te biva isključen iz Društva filmskih radnika. Film „Rani radovi" je zabranjen i tek je 1982. godine, dvije godine nakon Titove smrti, odobren za javno prikazivanje u Jugoslaviji.

Odlazak u Njemačku

Žilnik početkom sedamdesetih godina odlazi u Njemačku. "Izgubio sam posao, a imao sam malo dijete koje sam morao hraniti. Morao sam otići trbuhom za kruhom", objašnjava Žilnik. Snima sedam kratkih filmova i dugometražni igrani film „Raj" 1976. godine. Ti filmovi su među prvima tretirali temu gastarbajtera u Njemačkoj. „To mi je bilo veoma inspirativno i interesantno. Ti filmovi se i dan-danas prikazuju na različitim restrospektivama i simpozijima, posebno u Njemačkoj ali i drugdje", kaže.

Krajem sedamdesetih se vraća u Jugoslaviju i počinje režirati televizijske filmove i doku-drame za Televiziju Beograd i TV Novi Sad. Neki od njih su nagrađivani na televizijskim festivalima u zemlji i inozemstvu. "Na televiziji imate daleko više publike nego u kinima, tako da nisam bio nesretan", dodaje. U filmovima osamdesetih godina, poput „Druga generacija" ili „Kako se kalio čelik", tematizira nagovještaj političkih i socijalnih promjena u tadašnjoj Jugoslaviji. 1994. godine snima film „Tito po drugi put među Srbima", koji je izazvao veliku pažnju javnosti. I za ove filmove dobija nagrade na domaćim festivalima, a film „Dupe od mramora" dobija specijalnu nagradu Teddy Bear na Berlinaleu 1995. godine .

"Tvrđava Europa" i drugi filmovi

Problemi u posttranzicijskim zemljama centralne i istočne Europe, naročito problemi izbjeglištva i migracija na granici s Europskom unijom, su Žilniku inspiracija za tematski ciklus u kojem snima i filmove Tvrđava Evropa (2000), Kendi se vraća kući (2003), Gde je Kenedi bio dve godine? (2005), Evropa preko plota (2005), Destinacija Serbistan (2015) i Najlepša zemlja na svetu (2018) godine. Njegova djela se u različitim retrospektivama danas prikazuju širom svijeta, ali posebnu pažnju mu posvećuju u Njemačkoj.

„Tu sam zbilja kao kod kuće. Dobio sam ovdje još nekoliko nagrada na festivalima u Wiesbadenu, Cottbusu, Münchenu. Moji radovi su ušli u kolekcije inozemnih art-galerija i muzeja suvremene umjetnosti", priča ne bez ponosa.

Ponosan je kaže i na suradnju s različitim produkcijskim firmama na području bivše Jugoslavije. „Imam jako puno prijatelja na tom području. To je moje kulturno područje. Rado sam na filmskom festivalu u Sarajevu, na raznim gostovanjima u Zagrebu, Ljubljani ili Skoplju. Rado prenosim i svoje znanje mladima u okviru filmskih radionica za studente", dodaje. Kada planira novi film? „Uskoro, no ne pitajte me kad točno. Ideja imam dovoljno. Nadam se da ću imati i dovoljno vremena da ih ostvarim".

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu