Jeste li i sami ikada bili žrtva rasizma? Više od petine (22 posto) stanovnika Njemačke odgovorilo je na ovo pitanje s "da". Prva studija o Nacionalnom pokazatelju diskriminacije i rasizma (NaDiRa) Njemačkog centra za istraživanje integracije i migracija (DeZIM) objašnjava što to konkretno znači za one koji su pogođeni i kako se društvo u cjelini odnosi prema ovoj temi.

„Mi živimo u rasističkom društvu"

I prije nego što je ravnateljica instituta DeZIM Naika Foroutan predstavila detalje na prezentaciji studije u Berlinu, osvrnula se na trenutno stanje kada je u pitanju znanstveno istraživanje ove teme. Empirijsko znanje o rasizmu je u Njemačkoj "razmjerno malo" razvijeno. I: "U Njemačkoj ne postoji niti jedna sveučilišna katedra za istraživanje rasizma."

Reprezentativna studija, za koju je intervjuirano 5000 osoba, također je u ovoj formi novo područje za Naiku Foroutan i njezin tim i to s prilično neočekivanim rezultatima: "Zaista smo bili iznenađeni podatkom da je 90 posto ispitanih reklo: U Njemačkoj postoji rasizam." Još se više je iznenadila izjava: “Živimo u rasističkom društvu”. Prema znanstvenici, to ukazuje na percepciju institucionalnog i strukturalnog rasizma.

Diskriminacija zbog boje kože i kose, marame na glavi ili imena

Studija se fokusirala na šest skupina: Židove, muslimane, Sinte i Rome, crnce, Azijate i istočne Europljane. Kako proizlazi iz studije, diskriminirajuća iskustva prvenstveno doživljavaju ljudi "prepoznatljivi po boji kože i kose, ali i po svojim kulturnim karakteristikama: jer nose maramu ili imaju strano ime".

Istodobno, postoje fenomeni koje studijski tim opisuje kao "gradacije", na primjer u slučaju diskriminacije na tržištu rada ili prilikom potrage za stanom "Ako su pogođeni Židovi ili crnci, prije se ti slučajevi opisuju kao rasistički negokada se radi o Sintima i Romima ili muslimanima." Slična je situacija i za same pogođene: "Ne ponašaju se ništa manje rasistički", kaže Naika Foroutan.

Rasizam nije pitanje obrazovanja i porijekla

Nadalje studija dolazi do spoznaje da su diskriminirajući načini razmišljanja i ponašanja protkani kroz sve razine obrazovanja, nemaju nikakve veze s podrijetlom. Također i žrtve rasizma mogu biti počinitelji. To je vrlo često pitanje hijerarhije, kaže voditeljica studije. Ona uočava i paralele s nalazima iz istraživanja koja se bave rodnim pitanjima: "Teoretski, rasizam i seksizam su na istoj razini."

Predstavljajući studiju, ministrica obitelji Lisa Paus prisjetila se terorističkih napada na sinagogu u Halleu (Saska-Anhalt) 2019. i jedan šiša bar u Hanauu (Hessen) 2020. Napadi s mnogo smrtnih slučajeva koji su kod ove političarke stranke Zeleni potakli mnoga neugodna pitanja: "Zašto se rasizam tako tvrdoglavo preživljava? Kako se rasizam može pouzdano identificirati?"

70 posto je spremno angažirati se protiv rasizma

No nitko nema brze i jednostavne odgovore, čak ni ministrica Paus. Ona je istodobno najavila da će planirani Zakon o promicanju demokracije "strukture za angažman civilnog društva protiv ekstremizma i rasizma učiniti stabilnijima i održivima". Pritom može računati na veliku podršku stanovništva. Prema studiji, 70 posto građana je spremno uključiti se na različite načine u borbu protiv rasizma. Istodobno, trećina ispitanih često doživljava žrtve rasizma kao "preosjetljive", a gotovo polovica smatra da „strahuju nepotrebno".

Sada predstavljena studija trebala bi biti temelj za daljnja istraživanja. Planirano je stalno praćenje diskriminacije i rasizma u Njemačkoj. Politika, znanost i civilno društvo očekuju smislene uvide u uzroke, razmjere i posljedice rasizma. Ministrica obitelji Lisa Paus zaključuje: "Rasizam je posvuda, on je ovdje među nama."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu