Djeca su stara između 10 i 14 godina. Naučila su svoju prvu božićnu pjesmu na engleskom. Iako su gotovo sva rođena u Irskoj, izgovor im pada teško. Njihovi roditelji dolaze iz Poljske, Afganistana, Eritreje. Jedni su u Irsku došli zbog posla, drugi su tamo dobili azil. Od rujna u novoj osnovnoj školi u Balbrigganu nastavu pohađa 85 doseljeničke djece. Jer ih nigdje drugdje ne primaju. 90 posto ih ima tamniju boju kože. Djeca većinom nisu katolici, kao većina Iraca. Je li to diskriminacija, rasizam, pitali su se očajni roditelji i zahtijevali posebnu, neovisnu školu. Gerry McCavis koji svoje slobodno vrijeme koristi za socijalni rad u tomu im je pomogao. On upozorava da to nema veze s rasizmom, nego da je gospodarski rast doveo infrastrukturu do njezinih granica:

"Ovdje je samo tri-četiri kilometra do autoceste, do zračne luke i stambenih naselja. Ona su izgrađena kao jeftin stambeni prostor za doseljenike. Ali, nitko nije mislio na liječnike ili škole."

Škole u nadležnosti katoličke crkve

Vlada je propustila proširenje socijalne mreže pri čemu je trebala uključiti različite kulture doseljenika. U Irskoj i dalje sve osnovne škole vodi katolička crkva. Muslimani ili ateisti se moraju prilagoditi ili uopće ne budu primljeni u školu. U obrazloženju se jednostavno kaže da su razredi popunjeni. McCavis želi malo po malo stvoriti protutežu katoličkoj crkvi osnivanjem neovisnih škola. Već postoje tri takve škole. Ali, suradnja s ministarstvom obrazovanja u Dublinu je izuzetno teška:

"Ne smijemo se pretvoriti u geto. Nego moramo što prije dovesti do toga da i irske obitelji ovamo šalju svoju djecu. Inače, neće funkcionirti integracija. Vlada planira iduće godine otvoriti još 24 takve škole. Ali, ne znamo gdje će one nastati, koje zgrade za njih dolaze u obzir i kako dugo će postojati. Privremeno ili dugoročno?"

Bez engleskog nema integracije

Problem je što djeca kod kuće ne govore engleski. Broj doseljenika u Balbrigganu u posljednjih deset godina se utrostručio. Afričke, poljske ili azijske zajednice stalno rastu, imaju vlastite novine, radio-postaje, trgovine hrane. Kritičari upozoravaju da je to put prema getu. Već sad su stranci 14 posto irskoga stanovništva. Socijalni radnik McCavin zato zahtijeva aktivnu integracijsku politiku. Dublin, istina, ima minsitra za integraciju, ali on se dosad nije istakao konceptima integracije.

"Moramo učiti od drugih područja masovnog doseljavanja. U Dublinu ne smiju postojati geta kao u Londonu ili kao neke četvrti u Berlinu s velikim brojem Turaka. Irska ne mora ponavljati takve pogreške. Doseljenička djeca trebaju prije svega dobrodošlicu i jednakost šansi", kaže McCavin.

Još irsko gospodarstvo raste, iako ne tako jako kao proteklih godina. Ali, ako ono izgubi zamah u irskom društvu bi se mogli pojačati socijalni konflikti.