Ovi prosvjedi u Iranu posve su drugačiji od posljednjih velikih nemira 2009. Onda su prosvjedi počeli na sveučilištu, među intelektualcima koji su tražili više demokracije. Ovaj put su prosvjedi izazvani novim poskupljenjima, a mnogi Iranci već i sad moraju raditi i po dva, tri posla kako bi vezali kraj s krajem, objašnjava Esfandjar Barmanghelidsh, osnivača Poslovnog foruma Europe i Irana.

Problem je još veći jer je Irancima jasno kako je njihova vlada potrošila milijune na razne pokrete u inozemstvu, u Libiji, Iraku, Siriji, umjesto da taj novac potroši na domaće stanovništvo. A nakon međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu i ukidanja sankcija, mnogi su se nadali da će to trenutno dovesti do poboljšanja njihovog života. Umjesto toga i dalje traju nezaposlenost, korupcija i siromaštvo.

Zlatna vremena

I gospodarstvo Njemačke se nadalo brzom oporavku poslovanja s Iranom. „U sedamdesetima je Iran bio drugi po veličini partner Njemačke izvan Europe", kaže Eric Schweitzer, predsjednik Njemačke industrijske i trgovačke komore DIHT. Islamskom revolucijom je trgovinska razmjena pala, ali još 2005., prije nego što su sankcije uvedene, razmjena je bila oko pet milijardi eura, 2015. je iznosila još jedva polovicu tog iznosa. Inače, nije sva roba iz Irana bila izložena sankcijama.

Nakon nuklearnog sporazuma i njemačkim partnerima je izgledalo da će se vratiti zlatna vremena. Jer Irancima je trebalo gotovo sve: njemački stručnjaci iz Komore su procijenili kako bi do godine 2025. tamo za investicijske projekte mogao biti potrošen čitav bilijun (tisuću milijardi) američkih dolara.

Umjesto toga, iransko gospodarstvo raste, ali stopom daleko od one koja se mogla očekivati: ove godine bi to moglo biti 4,2% jer jedini sektor koji uspješno posluje je i dalje naftna industrija. Polako i mukotrpno, ali ipak se rast širi i na ostale sektore, kaže Catriona Purfield iz MMF-a.

To se vidi i u razmjeni Irana i Njemačke: u prvih deset mjeseci 2017. kada su sankcije bile ukinute, njemački izvoz u Iran je porastao za 19% na oko 2,4 milijarde eura. Traže se prije svega strojevi, industrijska postrojenja, vozila, kemijski i farmaceutski proizvodi. Porastao je i izvoz Irana u Njemačku i to za gotovo četvrtinu, ali to su još uvijek tek skromnih 330 milijuna eura. Doduše to nije više samo sušeno voće i pistacije – Iran je jedan od najvećih proizvođača pistacija na čitavom svijetu, nego od tamo ipak dolaze i industrijski poluproizvodi, na primjer za automobilsku industriju.

Banke su još veoma oprezne

Ovi nemiri dovode u pitanje sve poslovne perspektive: trgovina želi stabilne okolnosti kakve nisu ni na vidiku. Pogled na proračun Irana otkriva i dobar razlog ovih nemira: tamošnji premijer Rohani je uspio obuzdati golemu inflaciju i ona je sada već dvije godine u jednocifrenom iznosu. Ali, u Iranu je država prije podupirala čitavo mnoštvo temeljnih potreba stanovništva, od vode i električne energije pa do benzina. 2007. je ta potpora još gutala dobru trećinu državnog proračuna, no Teheran sustavno ukida te potpore. 2016. je država potpora za potrebe stanovništva gutala još samo 3,4% državnog proračuna. Državna blagajna je možda postala punija za druge izdatke – ali sad su tu i prosvjedi.

Rohani i vodstvo Irana su se svakako nadali da potpore neće biti potrebne jer će doći strani investitori. No i njemački i drugi strani ulagači su imali još jedan golem problem: banke. Sankcije protiv Irana nisu posve ukinute i velike banke se još uvijek boje surađivati s Iranom. Jer još 2015. je Commerzbank u Sjedinjenim Državama kažnjena globom od jedne milijarde i 450 milijuna dolara zbog poslovanja s Iranom. Predsjednik DIHT-a nas uvjerava kako u Iranu ima mnoštvo projekata koji su kao skrojeni za njemačko gospodarstvo, na primjer na području obnovljivih izvora energije.

"No za takve srednjoročne investicije dobiti novčanu podršku neke banke je gotovo nemoguće", kaže nam Tockuss. Problem su i sami financijski tokovi s Iranom, kaže nam stručnjak za vanjsku trgovinu Industrijske i trgovačke komore Donje Saske. Ima šačica banaka koje doduše posluju s Iranom, ali „ako ste u nekoj banci koja nema veze s Iranom, prvo onda svoju banku morate uvjeriti da tamo krene."

Oprez prema budućnosti

A u to banke neće biti lako uvjeriti: tu i MMF smatra kako se i iranske novčarske kuće moraju reformirati i osposobiti za poslovanje sa svijetom, smatra Purfeld. Postoje mehanizmi kojima bi to bilo moguće, na primjer dugoročnim državnim obveznicama, ali prije toga bi se i iranske banke morale „očistiti" od kredita koje su dale i koje očito nikad neće dobiti nazad.

Ali i tu je problem politika: mnoge te pozajmice su bile dane na direktivu Teherana i tu se ništa bitno nije promijenilo. S druge strane, stranim partnerima je problem već i kad zovu iranske predstavnike u svoju zapadnu zemlju. Trockuss se žali da i njemačkim službama treba „četiri do pet mjeseci dok ne izdaju vizu" nekom Irancu koji bi službeno trebao posjetiti Njemačku. „To onemogućava mnoge poslove."

Što donosi budućnost? U Njemačkoj industrijskoj i trgovačkoj komori su veoma oprezni. Najnoviji nemiri još nisu utjecali na tekuće poslove između Irana i Njemačke, ali sve je pitanje koliko će potrajati i u što će se pretvoriti. Istovremeno, već su počele spekulacije s naftom: Iran je ipak treći po veličini izvoznik nafte i u prvim danima ove godine je njena cijena skočila na rekordni iznos unazad dvije godine jer se spekulanti nadaju da bi moglo doći i do poremećaja u izvozu iranske nafte. No ni tu za sada nema nikakvih promjena.