"Rat se nazirao"
19. svibnja 2011![](https://static.dw.com/image/6528351_800.webp)
Oglas
Rathfelder je često putovao po zemlji i njemu je već u ožujku ’91. bilo jasno da se sprema rat: „Bio je to proces koji se odvijao prilično brzo. Još početkom godine nije bilo jasno kakav će biti rezultat referenduma. Ali ja sam u ožujku posjetio Knin i tamo razgovarao sa Milanom Babićem. Tu je već bio i Ratko Mladić, mada ga ja osobno onda nisam vidio. Tu je bilo puno naoružanih srpskih boraca. I Babić je tada otvoreno rekao: ako Hrvatska proglasi neovisnost, Republika Srpska Krajina će se odcijepiti od Hrvatske.“
Loši i dobri momci
Slično je tada razmišljao i novinar Norbert Mappes-Niedieck (rođ. 1953.). On je već tijekom 1990. često boravio u Jugoslaviji, a 1991. je započeo kao dopisnik raditi za list Berliner Zeitung. Neposredno pred referendum u Hrvatskoj boravio je u Sloveniji: „Posebno u Ljubljani su ljudi bili vrlo optimistični, dok su Bosni i Hercegovini to bili puno manje. Tamo se tada već govorilo da će biti rata, ali ja to tada nisam vjerovao. Mislio sam da su to ljudi koji ne razumiju svijet. Ali samo nekoliko mjeseci kasnije sam vidio da su oni bili u pravu. Tada sam shvatio da obični ljudi u bivšoj Jugoslaviji bolje razumiju situaciju nego brojni političari ili diplomati.“
Diplomatsko priznanje – ne prerano već prekasno!
Referendum o neovisnosti Hrvatske 19.5.1991. predstavljao je zakonsku osnovu za proglašenje neovisnosti zemlje od SFRJ koje je uslijedilo 25.6. iste godine. Erich Rathfelder se sjeća da je u Hrvatskoj tada vladala velika euforija, mahalo se zastavama i glasno se pjevala hrvatska himna, ali za rat koji je slijedio zemlja nije bila pripremljena. Po njegovom mišljenju je u toj situaciji međunarodna zajednica trebala odmah reagirati i priznati neovisnost Hrvatske i Slovenije.
„Jugoslavija je bila na kraju“
Do toga međutim nije došlo i ostatak je poznat. Ali i danas, iz povijesne perspektive 20 godina kasnije, referendum o neovisnosti Hrvatske se može ocijeniti kao nužnost, smatra Norbert Mappes-Niediek: “Ja još uvijek mislim da je Jugoslavija bila na kraju. Političari u Hrvatskoj su to razumjeli, jednako kao i u Sloveniji i čak u Srbiji. To je bio nesporazum na početku rata: mislilo se da Milošević i Srbi žele čuvati Jugoslaviju, ali se onda pokazalo da to nije točno: tada je postalo jasnije da je to sukob za teritorij, a ne za opstanak Jugoslavije.”
Ali to nije jedina zabluda stranih novinara a potom i političara naspram zbivanja u tadašnjoj Jugoslaviji, dodaje Mappes-Niediek – I politika hrvatske vlade prema Srbima je bila sasvim krivo procijenjena: “Mi smo mislili da će se Hrvatska ponašati prema Srbima u vlastitoj zemlji kao država, a ne kao ratna strana – ali oni su se upravo tako ponašali. To smo vidjeli u protjerivanju urbanih Srba 1992. radikalnim akcijama u Gospiću, na Pakračkoj poljani…I to je naravno mijenjalo stajalište njemačke javnosti prema Hrvatskoj.”
Autor: Zoran Arbutina
Odg. ur: Željka Telišman
Oglas