Za Ministarstvo obrane stvar je jednostavna: „To je ukrajinsko oružje", kaže glasnogovornik Wolfgang Büchner. To znači da, prema njihovom tumačenju, njemačka vlada nakon isporuke oružja Ukrajini nema više ništa s time. Za upotrebu je sada odgovorna sama Ukrajina.

Ofenziva u regiji Kursk je bila „operacija pripremljena u velikoj tajnosti i bez povratnih informacija", što znači da je izvedena bez koordinacije s Berlinom, rekao je Büchner.

Važno je samo, naglasio je dalje, da se Kijev pri tome pridržava međunarodnog prava. Ukrajina je to vladi u Berlinu zajamčila. „Nema dodatnih ograničenja za korištenje oružja", Ukrajina je tu „slobodna u izboru svojih mogućnosti".

Njemačka ne sudjeluje u operaciji

Vlada u Berlinu do sada nije priopćila je li njemačko oružje stvarno korišteno u ukrajinskoj ofenzivi u Rusiji. U vojnom smislu, mogli bi se koristiti isporučeni borbeni tenkovi tipa Leopard 1 i 2 ili borbeno vozilo pješaštva Marder, kao i raketni bacači.

Ruski mediji objavili su slike za koje se tvrdi da prikazuju borbeno vozilo pješaštva Marder iz Njemačke u regiji Kursk. Ali i ako su slike autentične, „Njemačka, pravno gledano, sasvim jasno nije sudionik ove vojne operacije ukrajinskih oružanih snaga na ruskom teritoriju", rekao je Rafael Loss iz Europskog vijeća za vanjske odnose u Berlinu za DW.

Sve dok se Ukrajina pridržava humanitarnih pravnih odredbi, smije provoditi takve vojne operacije. Na primjer, ne smiju se napadati civilni ciljevi, a ratni zarobljenici moraju biti pravedno tretirani. Ukrajina se za sada toga pridržava - za razliku od Rusije.

Njemačka politika ne vidi problem

Političari različitih stranaka iz vlade i oporbe također su jasno dali do znanja da pravno gledano takva upotreba ne bi bila problem. „Naravno, država koja je napadnuta ima pravo braniti se. To uključuje i pravo da, sve dok se poštuju sva pravila, djeluje na ruskom teritoriju prema međunarodnom pravu", rekao je Lars Klingbeil, dopredsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) iz koje dolaze i kancelar Olaf Scholz.

Ovakav stav od strane dopredsjednika SPD-a, koja se smatra strankom mira, relativno je nov. Političari dvoje koalicijskih partnera, Zelenih i FDP-a, već su se i prije ofenzive u Kursku opredijelili i branili upotrebu njemačkog oružja i u Rusiji.

A Roderich Kiesewetter, stručnjak za sigurnosnu politiku najveće oporbene stranke, konzervativne Kršćanske demokratske unije (CDU), već je početkom godine za DW izjavio: „Napadi Ukrajine na vojne ciljeve na ruskom teritoriju nisu samo pravno dopušteni, već su i vojno-strateški opravdani i apsolutno smisleni." To, smatra, ne čini Njemačku aktivnom sudionicom rata.

U okviru međunarodnog prava

Političari se najčešće pozivaju na članak 51. Povelje UN-a. U njemu se govori o „prirodnom pravu na individualnu ili kolektivnu samoobranu" svake države.

Pravnu situaciju u vezi s korištenjem njemačkog oružja i u Rusiji potvrdio je Wolff Heintschel von Heinegg, stručnjak za međunarodno pravo na Europskom sveučilištu Viadrina u Frankfurtu na Odri. U razgovoru za DW on je naglasio da u međunarodnim oružanim sukobima „nijedna strana u sukobu nije dužna ograničiti neprijateljstva na vlastiti teritorij". Naprotiv, legitiman je cilj oslabiti protivničke snage i napasti sve dopuštene vojne ciljeve, rekao je stručnjak za međunarodno pravo.

Kancelar šuti

Pravna situacija je jedno. Politički aspekt je nešto sasvim drugo. Kancelar Olaf Scholz dugo je oklijevao s isporukom svake nove vrste oružja Ukrajini.

Na primjer, borbeni tenkovi nisu dugo vremena isporučivani. Tek nakon intenzivnih unutarnjih političkih rasprava i međunarodnog pritiska na vladu takvi su sustavi oružja naposljetku odobreni. Razlog oklijevanja bila je zabrinutost zbog eskalacije rata i posebno zbog toga što bi Njemačka mogla biti uvučena u rat.

Do danas, Scholz odbija isporuku krstarećih projektila Taurus Kijevu. S tim dalekometnim navođenim projektilima Ukrajina bi mogla napasti čak i ciljeve u Moskvi. Kancelar za sada šuti o mogućoj upotrebi njemačkog oružja u ukrajinskom napadu kod Kurska.

Faktor pokrajinskih izbora

To vjerojatno ima mnogo veze i s predstojećim pokrajinskim izborima u tri savezne pokrajine na istoku zemlje - Saskoj, Tiringiji i Brandenburgu.

U sve tri desničarski AfD i lijeva koalicija Sahre Wagenknecht uživaju veliku podršku. Obje stranke načelno odbijaju isporuke oružja Ukrajini i žele poboljšati odnose s Rusijom.

Sahra Wagenknecht je već najavila da će „izbori na istoku zemlje biti i glasanje o ratu i miru". Čak je moguće koalicije sa svojom strankom uvjetovala stavom partnera prema ratu u Ukrajini.

No i drugi osluškuju raspoloženje građana u vezi s tim pitanjem, iako vanjska politika nije stvar saveznih pokrajina.

Tako se, primjerice, premijer Saske Michael Kretschmer iz CDU-a zalaže za smanjenje vojne pomoći iz financijskih razloga – i time se pozicionira protiv linije stranke. Socijaldemokratski predsjednik pokrajinske vlade u  Brandenburgu Dietmar Woidke poziva saveznu vladu na posredničku ulogu između Rusije i Ukrajine. A premijer Tiringije Bodo Ramelow iz stranke Ljevica zalaže se za europski mirovni poredak koji uključuje Rusiju i „pakt o nenapadanju" svih država sudionica.

U srpnju se 36 posto anketiranih Nijemaca izjasnilo protiv daljnje njemačke isporuke oružja Ukrajini, pri čemu je u istočnoj Njemačkoj to je bio svaki drugi. Ako se potvrde informacije da Ukrajina koristi i njemačko oružje u Rusiji, raspoloženje dijela njemačkog stanovništva moglo bi se još više okrenuti protiv vojne pomoći toj zemlji.