Fernando Alvarez, vlasnik kafića na Avenida Liberdad u Buenos Airesu ne može ni zamisliti svoj posao bez dva stroja. Prvi je naravno stroj za espresso, ali drugi je gotovo podjednako važan: stari tiskač na kojem barem svaka dva tjedna tiska nove cjenike. "To je neprestana utrka", žali se novinaru DW-a. Ali mu je i jasno: u toj utrci on ne može pobijediti. Ako mu nešto i ostane više, to mu odmah poždere inflacija: ovog ožujka je godišnja stopa dostigla 55%. Argentinski pesos je i ranije neprestance gubio vrijednost, ali ovo je najviša stopa još od krize u travnju 2002.

Vlasnik kafića - i mnogi drugi Argentinci glavnu krivicu svaljuju na trenutnu peronističku vladu predsjednika Alberta Fernandeza i njegovu podjednako spornu i utjecajnu zamjenicu Christinu Kirchner. No argentinski predsjednik je i za nedavnog posjeta Berlinu našao dobru izliku za gospodarske nevolje svoje zemlje. Oštro je napao zapadne zemlje i sankcije protiv Rusije uvedene zbog njezine agresije na Ukrajinu. Te sankcije "pogađaju čitavu međunarodnu zajednicu" i vode u veće siromaštvo i glad. "Temeljna opskrba hranom mnogih ljudi na američkom kontinentu je ugrožena", rekao je Fernandez za DW u Berlinu. Ali gospodarska kriza, inflacija, čak i nestašica pojedinih živežnih namirnica je u Argentini prisutna već odavno, a ne tek od veljače 2022.

 

Zavodljiva jednostavnost

To tako vidi i oporba u Argentini. Jedan od najglasnijih i sve popularnijih je Javier Milei. Njega je teško svrstati u neku ladicu: jedni ga smatraju anarho-kapitalistom, populistom i "argentinskim Donaldom Trumpom". Drugi ga pak rado slušaju jer nudi jednostavna objašnjenja i za najsloženija ekonomska pitanja pa tako i njegov liberalni pokret već ima podršku 22% građana Argentine.

Slično kao ovaj argentinski papa koji gaji simpatije za "religiju oslobođenja", tako i Milei zagovara "ekonomiju oslobođenja". Srž njegove poruke je jasna: "Bogataši trebaju platiti državne dugove". A to dobro zvuči osobito mladima Argentine. Jer službena stopa siromaštva te zemlje je već dostigla gotovo 40%, a mladi u siromašnim četvrtima više ne vide baš nikakvu perspektivu. Uvijek iznova glasuju za stranke lijevog spektra, ali su ih i socijalisti redovito zaboravili čim su došli na vlast. 

Naš novac je previše truo

Milei propovijeda: "Moramo slomiti lance našega gospodarstva, osloboditi ga". Tu nudi "jednostavno" rješenje: čitav sustav je toliko nagrižen da se državi Argentini više uopće ne može povjeriti zadaća tiskanja novca. Umjesto kronično slabog argentinskog pesosa on zagovara uvođenje američkog dolara kao platežnog sredstva. 

Slično rješenje su uvele i neke druge zemlje svijeta, ali niti jedna od njih nije tako velika i gospodarski snažna kao što je zapravo Argentina. A onda je tu i mnoštvo drugih "detalja" kad se predlaže neko "jednostavno" rješenje za izuzetno složeni problem. Argentinski ekonomski savjetnik Carl Moses se zato hvata za glavu: svaka središnja banka ima jedno specifično ovlaštenje - samo ona može običan papir pretvoriti u novac. 

Nije sporno da se to u Argentini događa neovisno od gospodarskog rasta - kao što bi trebalo biti, ali problem je onda temeljna likvidnost države. Centralna banka "zarađuje" tiskanjem novca, a bez te zarade Argentina jednostavno ne može. "Za svaku zemlju bi to bilo bolno, ali za zemlju pogođenu visokom inflacijom bi bilo izuzetno teško", kaže Moses.  

"Već deset godina stopa inflacije u Argentini varira između 20 i 60%. Ali sad inflacija prijeti da eskalira", kaže Moses. S druge strane, ekonomist kaže kako je Argentina već odavno "dolarska država": svi zapravo računaju i planiraju nabavu u dolarima, a pesos je tek sredstvo za svakodnevne transakcije. Treba li onda i ukinuti nacionalnu valutu? To je svakako tema oko koje će se lomiti koplja pred izbore sljedeće godine.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu