"Važna je presuda, a ne smrt ratnog zločinca Ratka Mladića", kaže za DW predsjednik Udruge roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica. On je, zajedno s članovima drugih udruga žrtava, bio u haškoj sudnici kada je bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske (VRS) izrečena pravomoćna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

"Taj zločinac nijednog trenutka nije iskazao nimalo poštovanja niti bilo kakve emocije prema žrtvama, iako mu je izrečena presuda za najteže ratne zločine", kaže Grabovica.

Njegova kći Irma imala je jedanaest godina kada je ubijena artiljerijskom granatom ispaljenom s položaja VRS-a 20. ožujka 1993. godine. Mladić je, podsjeća Grabovica, pravomoćno osuđen i za teroriziranje stanovništva Sarajeva.

Grabovica o Mladiću: "Veliki zločinac bolesnog uma"

"Posebno je odgovoran za zločine koji su počinjeni tijekom opsade grada, pa tako i za zločine nad djecom Sarajeva, u kojoj je ubijeno 1601 dijete", kaže Grabovica.

Podsjeća i na presretnute zapovijedi Ratka Mladića, koji je osobno birao ciljeve artiljerijske vatre. "Mladić je zapovijedao: 'Tuci Velešiće i Pofaliće, tamo nema srpskog življa puno', što dovoljno govori o profilu njegove osobnosti", ističe sugovornik DW-a.

Smrt Ratka Mladića za Grabovicu nije važna koliko pravomoćna presuda kojom je bivši zapovjednik VRS-a osuđen za genocid i druge najteže ratne zločine.

Poruke iz Srebrenice: "Presuda je trajna"

Brojne su reakcije udruženja žrtava proisteklih iz proteklog rata. Među njima su "Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa" i "Majke Srebrenice".

Njihova je poruka da Mladićeva smrt ne može promijeniti njegovu pravomoćno utvrđenu odgovornost niti izbrisati zločine za koje je osuđen. Važno je, poručuju, to što je Mladić do kraja života ostao u zatvoru i što je njegova pravomoćna presuda trajno zabilježena.

"Umro je veliki ratni zločinac koji će, uz ostalo, biti zapamćen po tome što su jedinice VRS-a pod njegovim zapovjedništvom od 10. do 19. srpnja 1995. godine ubile 10.701 osobu, od toga 570 žena i 1042 maloljetne djece", rekla je u izjavi za BHRT Munira Subašić, predsjednica Udruge "Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa".

Munira Subašić u genocidu je 1995. godine izgubila dva sina i muža. Na dan Mladićeve smrti poručila je da iz prošlosti treba učiti kako bi se gradila bolja i sretnija budućnost. "Treba cijeniti druge i drukčije, a ljude dijeliti na dobre i loše", kaže Subašić.

Iz Udruge žrtava i svjedoka genocida ističu da "uz Mladića treba govoriti i o političkom sustavu koji ga je stvorio, podržavao i štitio". Napominju da Beograd Mladića nije promatrao kao nekakvog "usamljenog bjegunca".

Osude sustava koji je stvorio i štitio Mladića

"Ratko Mladić bio je proizvod vojne, političke i institucionalne strukture koja mu je omogućila da godinama djeluje, a nakon rata i da dugo izbjegava pravdu. Naposljetku je upravo u Srbiji uhićen 2011. godine i izručen Haškom tribunalu", navodi se u priopćenju.

Najave iz Beograda da će "Ratko Mladić biti pokopan u Srbiji uz najviše državne počasti", koje su prenijeli mediji, za DW je komentirao predsjednik Udruge žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović.

"Za nas je to očekivano. Aleksandar Vučić je još 2007. godine u Beogradu sudjelovao u akciji lijepljenja plakata s natpisom 'Bulevar Ratka Mladića', kao predsjednik Srbije pokušao je spriječiti usvajanje Rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda o Međunarodnom danu sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. te je više puta tražio puštanje ratnog zločinca na slobodu. Srbija je, nažalost, zarobljena u prošlosti", kaže Tahirović.

Tragom Mladićevih zločina: Prijedor, Posavina...

Reakciju na Mladićevu smrt uputila je i Udruga HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane), podsjećajući da su među žrtvama zločina jedinica pod njegovim zapovjedništvom bili i Hrvati u Bosni i Hercegovini.

U priopćenju posebno ukazuju na selo Briševo kod Prijedora, gdje je 1992. godine ubijeno najmanje 68 hrvatskih civila, a stanovništvo protjerano iz svojih domova.

Podsjećaju i na zločine početkom devedesetih u Bosanskom Šamcu i drugim mjestima Posavine, gdje su, nakon što je VRS pod zapovjedništvom Ratka Mladića preuzela kontrolu, hrvatski civili hapšeni, zatvarani i zlostavljani, dok su mnogi protjerani.

"Danas, kada spominjemo Ratka Mladića, moramo prije svega govoriti o ljudima koji su bili žrtve", poručuju iz Udruge, ističući da hrvatske žrtve u BiH ne smiju biti prešućene, relativizirane niti zaboravljene.

Ratko Mladić preminuo je 27. kolovoza 2026. godine u pritvorskoj bolnici Ujedinjenih naroda u Haagu, gdje je služio kaznu doživotnog zatvora. Pravomoćno je osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, uključujući progon, istrebljenje, ubojstva, deportaciju i druga nečovječna djela, kao i za teroriziranje stanovništva Sarajeva.

Presudom je utvrđena i njegova odgovornost u okviru više udruženih zločinačkih pothvata povezanih sa zločinima počinjenima tijekom rata u Bosni i Hercegovini.