Pozivajući se na ruske i sirijske izvore, agencija Reuters je javila da bi uskoro mogao uslijediti sastanak ministara vanjskih poslova ove četiri zemlje, također u Moskvi. Kasnije bi moglo doći i do susreta predsjednika ovih država, dodaje Reuters.

Kako kaže Bente Scheller, šefica odjela za Bliski istok pri zakladi Heinrich Böll, Rusija kao domaćin želi ovom političkom inicijativom još jednom pokazati svoju presudnu ulogu u Siriji. Službeno, Moskva tvrdi kako želi podržati ženevske pregovore Ujedinjenih nacija o uspostavi mira u Siriji. "U stvarnosti, Moskva pokušava da s ovim političkim formatom dovede stvari pred svršen čin."

No, za razliku od ranije politike, Moskva sada pristaje na sudjelovanje sirijskih predstavnika u pregovorima."To je valorizacija Asada i možda još jedna međunarodna potvrda da Rusija na kraju odlučuje što će se dogoditi u Siriji", smatra Beate Scheller.

Složeni interesi

Sastanak je okupio države, čiji se interesi u pogledu Sirije djelomice poklapaju, ali dijelom i značajno razlikuju. Odnos Sirije s Turskom je najsloženiji. Iako se sirijski vladar Bašar al-Asad u principu ne protivi pregovorima s Turskom, on ih uvjetuje. To uključuje, prije svega, povlačenje turskih trupa iz sjeverne Sirije. One kontroliraju Siriju zajedno sa sunitskim pobunjenicima, koji se bore protiv Asada. Turska je također vojno prisutna u pokrajini Idlib, čiji su dijelovi pod vlašću džihadističke organizacije Hajat Tahrir al-Šam.

Turska – a ponajviše turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan – trebali bi imati fundamentalni interes u postizanju sporazuma sa Sirijom. S obzirom na kampanju za predsjedničke izbore, u kojoj je turski predsjednik pod snažnim pritiskom oporbe, Erdogan je tematizirao problem s brojnim sirijskim izbjeglicama koje žive u Turskoj. "On sada želi pokazati da ih pokušava natjerati da se vrate u Siriju", kaže Regine Schwab, stručnjakinja za Siriju iz Zaklade za mir i istraživanje sukoba. Međutim, Erdogan također pokušava potisnuti kurdski utjecaj i kurdsku autonomiju u Siriji. "Mogao bi pokušati to progurati u pregovorima," dodaje Regine Schwab.

Iran, čiji je režim pod velikim pritiskom domaće javnosti i suočen s valom protesta u zemlji, vjerojatno će pokušati proširiti i stabilizirati svoje prisustvo u Siriji. Prije nekoliko tjedana, vlada u Teheranu postigla je sporazum sa saudijskom vladom o obnavljanju diplomatskih odnosa. Ovaj prvi korak mogao bi biti praćen daljnjim popuštanjem napetosti između dva rivala, koji su se indirektno sukobili u Jemenu i Siriji. "Rezultirajuće olakšanje moglo bi navesti Iran da se više koncentrira na svoje prisustvo u Siriji i na vojni sukob sa SAD-om i Izraelom", zaključuje Regine Schwab.

Teška situacija za Izrael

Sjedinjene Države trenutno imaju nekoliko stotina vojnika stacioniranih u Siriji, koji se prvenstveno bore protiv terorističke organizacije "Islamska država" (IS). Početkom ovog tjedna objavljeno je da su ubili jednog visokog člana IS-a, koji je navodno bio odgovoran za planiranje napada u Europi i širenje komandne mreže.

U isto vrijeme, američka vlada je okrivila grupe, koje podržava Iran, za nekoliko napada na američke vojnike u Siriji, uključujući napad dronom na bazu u Hasaki 23. ožujka. Prema izvještajima medija, u napadu je ubijen jedan američki izvođač radova, a pet američkih vojnika je ozlijeđeno.

Iran je također, kada je u pitanu Sirija, u sukobu s Izraelom, čiji su sigurnosni interesi, kako se smatra u Tel Avivu, ugroženi prisustvom iranskih snaga ili snaga povezanih s Iranom u Siriji. Izrael godinama napada njihove položaje - posljednji put početkom travnja, kada je izveo raketni napad na ciljeve u blizini Damaska. "Sukob između Irana s jedne strane i SAD-a i Izraela s druge strane mogao bi eskalirati", upozorava Regine Schwab.

U ovoj borbi, Izrael je sve više izoliran. Židovska država godinama teži ciljanom zbližavanju s pojedinim arapskim državama. Ova politika je kulminirala potpisivanjem takozvanog Abrahamovog sporazuma s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom 2020. Saudijska Arabija nije potpisala sporazum, ali ga podržava. Međutim, saudijski vladar Mohamed bin Salman, pokrenuo je sada diplomatske kanale u cilju približavanja Iranu. Čineći to, on pokušava izvući svoju zemlju iz moguće vojne konfrontacije SAD-a i Irana.

Abrahamov sporazum je također zaključen u svjetlu zajedničkog suparništva prema Iranu. Ako između Teherana i država Perzijskog zaljeva sada dođe do približavanja, time bi u najmanju ruku vojni aspekti sporazuma izgubili urgentnost.

Asad kao najveći profiter?

Glavni profiter ovakvog razvoja situacije je sirijski predsjednik Asad.Njegova zemlja zauzima posebno mjesto kada su u pitanju interesi Rusije i Irana. Obje ove države u Siriji osiguravaju svoje prisustvo na Sredozemlju. Nedavno je saudijski prijestolonasljednik pozvao Siriju da sudjeluje na sljedećem samitu Arapske lige u Rijadu, koji se održava u svibnju. Ovaj korak bi trebao predstavljati značajnu valorizaciju za Asada. To će vjerojatno ići ruku pod ruku sa slabljenjem onih liberalnih impulsa, koji su artikulirani u takozvanom "Arapskom proljeću" 2011.

Međutim, nejasno je da li Assad može imati i ekonomske koristi od revalorizacije. To je upitno, kaže Bente Scheller. Jer: "Tko još želi ulagati u Siriju?"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu