1517.  svećenik Martin Luther pokušavao je pokrenuti reformu u rimokatoličkoj crkvi. Budući da su njegovi reformatorski pokušaji propali, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Ono što Luther tada nije uspio reformirati, do danas je ostalo sporno. Upravo to razlikuje ove dvije vjerske ispovijesti. Objašnjavamo neke od glavnih razlika:

Razumijevanje crkve:

Katolička i protestantska crkva na različiti način shvaćaju pojam crkve. Katolička crkva sebe doživljava kao jedinu pravu crkvu na čelu s papom, za razliku od crkava proizašlih iz reformacije kod kojih ne postoji jedna jedinstvena protestantska crkva. Postoji naime više različitih protestantskih zajednica koje imaju jednaka prava.

Uloga pape:

Katolici u papi vide nasljednika apostola Petra, poglavara kojeg je izabrao Isus Krist. Ovo je već stoljećima neprekinuta tradicija apostolskog nasljeđa koja datira od 1. stoljeća poslije Krista.

No protestanti su manje tolerantni u vezi papine uloge. Sami pojam papinske službe protivi se njihovim shvaćanjima Biblije.

Svećenstvo:

Apostolsko nasljeđe, koje se naziva još i apostolska sukcesija, ima ključno značenje za duhovno zvanje u katoličkoj crkvi. Sakramentom pomazanja u okviru svećeničkog pomazanja biskupi, svećenici i đakoni dobivaju poseban božji pečat za svoju službu.

U protestantski crkvi nema svećeničkog pomazanja. Kod protestanata ta služba predstavlja funkciju, koju bira bog. U principu se ta funkcija može prenijeti na bilo kojeg vjernika.

Euharistija i pričest:

Ovi pojmovi označavaju dio Svete mise koji se odnosi na smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Posljednja Isusova večera s apostolima, na večer prije nego je raspet na križu, temelj je svete mise.

Katoličku euharistiju smije predvoditi samo jedan pomazani svećenik. Samo on može u Kristovo ime "pretvarati kruh i vino u tijelo i krv  sina Božjeg". Oni koji nisu katolici nemaju pravo na primanje svete pričesti.

U protestantskoj crkvi je  svaki kršteni čovjek pozvan na sudjelovanje, a i svaki kršteni u principu može voditi pričest. 

Osim toga euharistija ima i različito značenje kod katolika i kod protestanata. Katolici pričest doživljavaju kao stalno ponavljanje žrtvovanja Isusa Krista, dok protestanti u činu pričesti vide samo podsjetnik na Isusovu smrt i uskrsnoće.

Štovanje Marije Majke Božje i drugih svetaca

Rimokatolička crkva štuje Mariju, majku Isusa Krista, kao "Nebesku kraljicu" te je ona u mnogim slučajevima ravnopravna Isusu Kristu.

Budući da za marijanske dogme nema biblijskih dokaza, protestanti ih odbacuju. Dogme se odnose na uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo i opraštanje istočnog grijeha.

Uz to katolička crkva štuje svece, odnosno preminule osoba koje je Crkva proglasila svetima ili blaženima. Katolici diljem svijeta tako štuju preko 4.000 svetaca koji bi, prema vjerovanju, pred Bogom trebali moliti i tražiti oprost za grešnike.

Protestantska crkva  kategorički odbacuje i štovanje svetaca s obrazloženjem da se, prema reformatorskom shvaćanju svaki čovjek može i treba sam molitvom obratiti Bogu.

Celibat:

Celibat, odnosno obećanje suzdržavanja od sklapanja braka i prakticiranja seksualnih odnosa, poznaju sve velike svjetske religije. U rimokatoličkoj crkvi celibat je obvezan za redovnike i redovnice. Katolici shvaćaju celibat kao znak potpunog preuzimanja dužnosti Isusa Krista. 

Protestantske crkve odbacuju obvezu celibata. Već 1520. je Martin Luther zahtijevao da se ukine obvezujući celibat i svojim primjerom značajno pridonio toj reformi.  Oženio je naime bivšu redovnicu Katharinu von Bora i s njom osnovao  obitelj.

No to ne znači da celibata nema kod protestanata. Celibat se u protestantskoj crkvi bazira na dobrovoljnoj odluci za takvim životom te se doista i prakticira u pojedinim protestantskim zajednicama.

Autor: Klaus Krämer, Marina Martinovic, LT

Odg,ured: Željka Telišman