To su djeca koja bi zapravo morala ići u školu, imaju trinaest ili četrnaest godina. Međutim, kriminalne mreže u Švedskojneke od njih već odavno koriste za napade, pa i za plaćena ubojstva. Organizirani kriminal pritom ciljano koristi slabost švedskog sustava.

Prema tamošnjem zakonu, djeca ispod 15 godina nisu kazneno odgovorna: to znači da ne mogu biti osuđena kao prijestupnici, već potpadaju pod nadležnost socijalnih službi i pomoći za mlade. Naručitelji, koji često ostaju nevidljivi, koriste tu činjenicu.

Švedska sada povlači znatno oštrije poteze. Parlament je upravo izglasao da u slučaju teških kaznenih djela maloljetnici od 15 do 17 godina mogu biti osuđeni na redovne zatvorske kazne koje će izdržavati u posebno prilagođenim odjelima za maloljetnike.

Osim toga, 15. lipnja parlament odlučuje o prijedlogu vlade da se spusti dobna granica kaznene odgovornosti na 13 godina – za djela poput ubojstva, nasilja sa smrtnim posljedicama, teških bombaških napada ili drugih kaznenih djela s vrlo visokim minimalnim kaznama. Učinci ove reforme preispitat će se nakon pet godina.

Neuspjeli primjer Danske?

Rasprava o dobnoj granici za kaznenu odgovornost ne vodi se samo u Švedskoj. Danska je pod konzervativnom vladom 2010. spustila tu granicu s 15 na 14 godina – ali je nakon dvije godine ta reforma ukinuta. Znanstvene analize pokazale su da ta mjera nije imala učinak odvraćanja. Naprotiv: pogođeni maloljetnici češće su se vraćali kriminalu i postizali lošije rezultate u školi.

Zato Danska danas mnogim stručnjacima služi kao opomena. Ranija kriminalizacija djece ne rješava automatski problem maloljetničkog nasilja. U najgorem slučaju, kontakt s kaznenim sustavom može čak pridonijeti tome da se maloljetnici još čvršće vežu uz kriminalno okruženje.

Nizozemska: kazneno odgovorni, ali ne u zatvor za odrasle

U usporedbi s ostatkom EU-a, Nizozemska i Irska spadaju u zemlje s posebno niskim dobnim granicama. U Nizozemskoj djeca mogu kazneno odgovarati već od dvanaeste godine.

U Irskoj načelno također vrijedi granica od dvanaest godina, dok za najteža djela poput ubojstva, ubojstva bez predumišljaja, silovanja ili teških seksualnih delikata mogu kazneno odgovarati čak i djeca od deset i jedanaest godina.

Međutim, nizak prag ne znači automatski i stroge zatvorske kazne kakve predviđa kazneno pravo za odrasle.

U Nizozemskoj maksimalno trajanje maloljetničkog zatvora za uzrast od 12 do 15 godina iznosi godinu dana. Za šesnaestogodišnjake i sedamnaestogodišnjake, u slučaju teških kaznenih djela – i uz specifične iznimke – moguće su najviše dvije godine maloljetničkog zatvora. Osim toga, škola i pedagoške mjere ostaju u prvom planu i tijekom izdržavanja kazne.

Mnoge države oslanjaju se na zaštitu i odgoj

Ako dvanaestogodišnje dijete u Njemačkoj ili Španjolskoj počini teško kazneno djelo, ono nije kazneno odgovorno. To ne znači da država ne može ništa poduzeti – mogu intervenirati službe za pomoć maloljetnicima, obiteljski sudovi ili posebne zaštitne mjere. Smještaj u ustanove zatvorenog tipa moguć je pod određenim uvjetima, ali ne kao kazna u kaznenopravnom smislu.

Dijete se tako ne tretira kao kriminalac, već kao maloljetnik u rizičnoj situaciji. Taj je fokus posebno izražen u španjolskom pravu: djeca mlađa od 14 godina ne potpadaju pod maloljetničko kazneno pravo, već pod područje zaštite djece.

Sve više mladih iza rešetaka u Italiji

Postoji i pristup koji je više usmjeren na okruženje u kojem djeca žive. Italija je takozvanim dekretom „Caivano" (Decreto Caivano) pojačala pritisak na roditelje u slučajevima kada se krše obveze nadzora i školovanja. Kod teškog zanemarivanja obveznog školovanja, roditeljima prijete i kaznene posljedice.

Ipak, spomenuti dekret općenito je poošrio maloljetničko pravosuđe. Kritičari ukazuju na to da je od stupanja ovog zakona na snagu broj mladih u maloljetničkim zatvorima osjetno porastao.

Austrija vrši pritisak na okruženje

Za mnoge države EU-a granica od 14 godina ostaje središnja referentna vrijednost. Austrija se također toga drži. Djeca mlađa od 14 godina tamo nisu kazneno odgovorna. Unatoč tome, kaznena djela mogu imati posljedice. Mogući su, primjerice, razgovori s policijom i roditeljima, opomene, uključivanje službi za pomoć maloljetnicima ili odgojne mjere.

U Hrvatskoj je dobna granica za kažnjavanje 14 godina pri čemu se prijstupnici između 14 i 16 godina kažnjavaju isključivo odgojnim mjerama. 

Dakle, u Europi niska dobna granica u kaznenom pravu ne znači automatski primjenu kaznenog prava za odrasle. Uglavnom su u prvom planu sudovi za maloljetnike, specijalizirane ustanove, odgojne mjere i koncepti zaštite.

Što kaže znanost?

Suzdržanost prema kažnjavanju vrlo male djece, koja je rasprostranjena u Europi, u velikoj se mjeri poklapa sa spoznajama razvojne psihologije. Djeca i mlađi adolescenti snažnije reagiraju na trenutačnu nagradu, pritisak vršnjaka i emocionalno priznanje. Kod njih se postupno razvijaju sposobnosti kao što su kontrola impulsa, dugoročna procjena posljedica i plansko djelovanje.

Zbog toga klasično odvraćanje kod trinaestogodišnjaka ima samo ograničen učinak. Potencijalna kasnija zatvorska kazna natječe se s trenutačnom nagradom: novcem, priznanjem, pripadnošću skupini, osjećajem da napokon igraju neku ulogu. Ili obrnuto: sa strahom od bande. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da se maloljetnički kriminal ne može pobijediti isključivo nižim dobnim granicama i strožim kaznama.

Alternativne strategije bandi

Na sve to nadovezuje se i praktičan problem: kriminalne organizacije brzo uče. Ako Švedska spusti granicu kaznene odgovornosti za teške delikte na 13 godina, bande bi mogle pokušati vrbovati još mlađu djecu. Tada se problem ne bi riješio, već bi na meti kriminalaca bila još mlađa djeca.

Stoga su pitanja koja se postavljaju – ne samo od koje dobi dijete može biti kažnjeno, već prije svega uspijeva li država doprijeti do odraslih naručitelja.

Stručnjaci su skeptični u pogledu toga hoće li vladini planovi donijeti željeni uspjeh. Švedski odbor za pravosuđe, odvjetnička komora i nekoliko organizacija za pomoć uputili su oštru kritiku na račun ovog projekta. Ako ga parlament ipak usvoji, trinaestogodišnjaci bi već krajem ovog ljeta mogli biti osuđivani na zatvorske kazne.