Prosvjedi na tri mosta, gužve, buka, mnogo šetnje i poneka suza. Tako je više desetaka tisuća okupljenih jučer (1.2.) obilježilo tri mjeseca od pogibije petnaest ljudi, koji su stradali kada se na njih srušila više od tristo tona teška nadstrešnica tek rekonstruiranog Željezničkog kolodvora u Novom Sadu. 

Ove godine Dan grada, koji se također obilježava 1. veljače, pao je u drugi plan. Građani su poručili da nemaju što slaviti, podsjetili da još uvijek nitko nije odgovarao za smrt petnaestero ljudi i odazvali se na poziv studenata – „Dosta je šutnje, 1.2. na tri mosta“. 

Tako su u razdoblju od 15 do 18 sati u Novom Sadu bili blokirani Varadinski, Žeželjev i Most slobode. Nakon toga, okupljeni su oslobodili prva dva i uputili se na Most slobode, čija je 24-satna blokada planirana do danas u 15 sati. 

Gužve tijekom cijelog dana

Gužve u gradu i na glavnim prometnicama prema Novom Sadu jučer su bile primjetne već oko 11 sati. Građani su prema Novom Sadu putovali više sati, zaglavljeni u kolonama vozila. Gužve su bile i u vlakovima, a policija je već prije 12 sati počela preusmjeravati promet. 

Studenti su se okupljali na svojim fakultetima. Prema utvrđenom rasporedu gdje će koji fakultet biti smješten, studenti su oko 14 sati krenuli u blokade, dok ih je tijekom šetnje s prozora i na ulicama pozdravljao velik broj građana, što su mnogi doživjeli emotivno i sa suzama. 

Dan prije toga pridružile su im se i kolege s Sveučilišta u Beogradu, koji su u Novi Sad stigli nakon dvodnevnog pješačenja. Oni su na Varadinskom mostu, uz pljesak i ovacije velikog broja Novosađana, razmijenili zastave svojih sveučilišta. Nakon polaganja vijenaca za petnaest poginulih, prenoćili su u pripremljenim prostorijama novosadskih fakulteta. 

„Borba za normalnu državu“

Marko Todorović se, zajedno sa sinom, na prosvjed uputio iz Gračanice kraj Prištine, kako ne bi „ponovno propustio biti dio povijesti“.  Za DW je ispričao kako mu sigurnosna situacija na Kosovu nije dopustila da sudjeluje u studentskim demonstracijama 1996/97, te da posebno žali što nije bio među okupljenima tijekom Petolistopadske revolucije 2000., kada se prosvjedovalo protiv Slobodana Miloševića i prisililo ga da prizna poraz na izborima. Zato, kaže, nije mogao dopustiti da propusti još jedan važan prosvjed.

„Došao sam pružiti podršku studentima i građanima. Ovo više nije studentski prosvjed, ovo je građanski bunt cijele Srbije i borba za normalnu državu. Očekujem kraj ovog režima, ne znam kada će se to dogoditi, ali znam da nemamo povratka – povratak znači Srbija kakva ne smije biti“, poručio je Todorović. 

Kako bi pomogao svojim kolegama „koji se ovdje već dva mjeseca bore kako bi nadležni ispunili zahtjeve“, prosvjedu u Novom Sadu pridružio se i Uroš iz Malog Zvornika, student Fakulteta političkih znanosti u Beogradu. 

Istaknuo je da, iako ne vjeruje „da će ova blokada osigurati ispunjenje zahtjeva“, poslat će još snažniju poruku „da ćemo se i dalje boriti i sudjelovati u narednim prosvjedima“. 

„Danas sam ovdje, da sutra ne bih bila teta iz Amerike“

Kako bi se izbjeglo veliko opterećenje građevinske konstrukcije, većina građana jučer nije prelazila preko Mosta slobode, a najveći dio okupljenih bio je u gradskom središtu. Građani su složno iznosili pakete s vodom iz kamiona s donacijama, posluživali peciva, kuhali kave i jušna jela, dok su stalno pristizale nove kutije s hranom. 

Među okupljenima je, kraj kotlića s kuhanim grahom, bila i Novosađanka Nataša Prohas Kavanović, po struci pravnica, koja je kuhala za okupljene i poručila da su svi dobrodošli, „samo da nitko ne ostane gladan“. 

„Borim se protiv ove katastrofe i želim da se svi studentski zahtjevi ispune. Ostavke uopće nisu bitne niti bi nas trebale opterećivati, već samo trebamo inzistirati na odgovornosti, da institucije rade svoj posao i da ovo konačno postane pravna država“, kazala je Nataša za DW. 

Roditelji su se s djecom igrali u Limanskom parku, mladi su igrali odbojku, karte i neumorno trubili u vuvuzele i zviždaljke. Najuporniji su ponijeli vreće za spavanje, deke i postavili šatore u kojima će provesti noć. 

„Danas sam ovdje da sutra ne bih bila teta iz Amerike“, kratko je svoje prisustvo na prosvjedu objasnila studentica medicine. 

Dok je s društvom igrala društvene igre, Novosađanka Anja (20), studentica novinarstva, poručila je da planira na prosvjedu provesti veći dio dana, jer „ako želimo promjene, one moraju krenuti od nas“. 

Generacija nade

Uz studente su na blokadi ponovno bili poljoprivrednici, koji su na prosvjed došli traktorima. Tijekom dana u Novi Sad pristigla je i kolona bajkera, a gotovo u isto vrijeme kada i studenti koji su pješačili iz Beograda, na najavljeni prosvjed iz istog pravca stiglo je oko 400 biciklista. 

Više okupljenih s kojima smo razgovarali istaknulo je da „studenti imaju ogromnu pokretačku snagu“ i da su ih prenuli „iz stanja letargije“. 

„Prvi put u 24 godine osjećam da radim ispravnu stvar kada je u pitanju društveni angažman. Moja generacija je u nekoliko mjeseci postigla više nego bilo koja druga“, kazao je za DW Andrija, jedan od okupljenih. 

„Nijedan pokret do sada nije donio ovako čistu energiju kao studenti. To je glavni razlog zašto su ljudi na ulici i zašto sam i ja večeras ovdje“, dodao je. 

S time se složila i njegova prijateljica, koja je željela ostati anonimna. „Ovaj bunt predvodi generacija za koju su govorili da je potpuno promašena i od koje su svi digli ruke, i mislim da ne postoji ništa važnije što bilo tko od nas može raditi u ovom trenutku“. 

„Ovaj narod je nakon višedesetljetne šutnje rekao da je dosta. Čak i ako se ovo svede samo na ispunjenje zahtjeva, mislim da je to važna karta koja će srušiti ogromnu kulu od karata korupcije i kriminala“, zaključila je ova studentica.