S dvanaest ili trinaest godina sam na svom Game Boyu satima igrala igrice kao što je „DuckTales". To je potjera za pet dragocjenih predmeta širom Zemlje, a u centru zbivanja je Disneyev junak Paško Patak. Igrica grafički nije nudila mnogo: tamniji i svjetliji zeleni tonovi. Tehničke mogućnosti bile su krajnje ograničene. Usprkos tome, voljela sam tu igru.

Trideset godina kasnije retro-igre su u trendu. Valja spomenuti „Super Meat Boy" iz 2010. godine, igru koja se stilski oslonila na same početke te zabave. Ili „Nintendo Classic Mini“ iz 2016., mini-konzolu s kolekcijom starih igara. Sve to dodatno je pojačalo retro-trend.

I mene je nostalgija navela da ponovno zaigram „DuckTales", ovaj put u boji i na ekranu televizora. Nakon pola sata sam prestala. Stigla sam jedva do pola prve razine, ali nekadašnja strast se nije obnovila.

Popularne među milenijalcima

Onaj tko danas igra igrice iz osamdesetih ili devedesetih, mora biti dosta otporan na nerviranje, jer su se očekivanja od tehnologije potpuno promijenila. Retro-igrice svoju privlačnost duguju estetici vidljivih piksela, i zato su početkom drugog desetljeća novog milenija i doživjele povratak. Takozvana rasterska grafika sve do danas omogućava malim, neovisnim timovima da za mali novac razvijaju čak i vrhunske, kreativne igre.

Ta estetika odgovara prije svega onima koji su odrastali tijekom osamdesetih i devedesetih. Ali ne samo njima, kaže dizajner igrica Arthur Ekman. Njegova igra „Super Catboy" iz 2023. ima obilje naznaka koje vode u devedesete. Čak je na sajmu video-igara Gamescomu u Kölnu njegova kreacija predstavljena na jednom starom katodnom televizoru.

„Imamo, naravno, i starije igrače koji su odrasli s Nintendom, pa baš to vole i kažu: eh, to me podsjeća na ono vrijeme. Ali, igraju i mlađi. Djeca od pet, šest, sedam godina, koja prvi put igraju tu igru, koja možda prvi put i vide televizor s katodnom cijevi, potpuno su fascinirana starijom tehnikom. I brzo uče. Prvi pokušaji su naravno neuspješni, ali onda postaju sve bolji i bolji, i to im pričinjava zadovoljstvo. Probudi im se ambicija da igru dovedu do kraja“, kaže Ekman.

„Super Catboy" nije čista retro-tvorevina. Autori igru vide kao nastavak legendarnih „Mega Man X" (1993), „Donkey Kong Country" (1994) ili „Metal Slug" (1996). Igra iz 2023. se i vizualno i mehanikom oslanja na originale. Čak i muzička podloga podsjeća na devedesete. Ali, proizvod zadovoljava i potrebe današnjih igrača.

Zanimljivo je da mačke u igri, ovisno o jeziku, imaju različiti broj života. S obzirom na to da se na engleskom kaže da imaju devet života, u igri na engleskom mačke imaju dva života više nego na njemačkom, jer njemačka poslovica kaže da ih imaju sedam.

Nove igre za stare uređaje

U međuvremenu postoji veliki broj igrica s retro-elementima. Paralelno s tim trendom, nastala je i mala scena dizajniranja igrica za prastare konzole i računala: „Ima mnogo ljudi koji stvaraju nove igre za stare uređaje. Mnogi su zainteresirani za to, jer su takve uređaje imali u djetinjstvu, ali nisu ih mogli programirati. U međuvremenu su stekli to znanje. Osim toga, pravi je izazov programirati nešto što će funkcionirati na tako starom uređaju“, kaže Christian Gleinser, utemeljitelj firme „Dr. Wuro Industries", koja razvija i prodaje igrice za legendarno računalo iz osamdesetih – Commodore 64. Uređaj koji je inače već završio u muzeje tehnike.

Danas neku igru na internetu može igrati i po stotinu igrača zajedno. Osamdesetih i devedesetih klinci su se okupljali oko ekrana, igrali su jedni protiv drugih ili su se mijenjali. To je tajna popularnosti muzejskih računala. Igre koje je Gleinser razvio za stari Commodore imaju četiri igračke palice. To pokazuje zašto su ovakve priče uspješne: fizička blizina suigrača, zajednički provedeno vrijeme, to su očito stvari koje ljudi danas traže.

Commodore 64 još uvek ima svoje obožavatelje, ali njegove igrice mogu se igrati i na PC-u, na konzoli ili na smartphoneu. Pa ipak, fanovi tog starog računala sve su brojniji, što Gleinsera ne čudi. On to uspoređuje s automobilima – mnogi ljudi obožavaju oldtimere.

Rasterska grafika

Nostalgija je čežnja za mjestima i stvarima kojih više nema. Ili kojih nikada nije ni bilo. Apel na takvu emociju je zajednička crta svih igara koje su u retro-stilu.

Nove igre koje dizajnom bude takve osjećaje ne bi mogle funkcionirati na starim uređajima, jer im je potreban veliki kapacitet računala. Takva će biti i igra „Everdeep Aurora" koja izlazi 2024. u verziji za PC. Ekstremno reducirana paleta boja vizualno podseća na igre za Game Boy. Radi se o mačetu koje odrasta u distopijskom svijetu i koji traži svoju majku…

Igru su dizajnirali Španjolci Mikel Ojea i Juan Abad: „Vjerujemo da ograničenjima više stvari možemo ispričati nego s boljom grafikom i s više piksela."

Prosječna starost ljudi koji su skloni tim igricama u Njemačkoj iznosi 37,9 godina. Mnogi od njih odrasli su uz Game Boy, pa im kontakt s igrom znači i prisjećanje na bezbrižno vrijeme, potpuno drugačije od ovog današnjeg.