Ozlijeđeni, krvavi prosvjednici, ulične borbe, deseci mrtvih – tipične su slike kakve su proteklih tjedana stizale gotovo svakodnevno iz Egipta i koje su ponovno ostavile traga na turizam ove zemlje. Bez obzira što su se sukobi događali gotovo isključivo u Kairu, odnosno, na njegovom glavnom središnjem trgu, prosječni posjetioci su se po svemu sudeći odlučili svoje odmore provesti negdje drugdje; barem na neko vrijeme. Ovakva situacija iako zvuči prilično katastrofalno, za Egipćane nije ništa novo. Uvijek iznova su se vlasnici hotela, restorana i malih suvenirnica morali prilagođavati razdobljima kada su stranci njihovu zemlju iz sigurnosnih razloga uvijek iznova izbjegavali.

"Kod nas je mirno, nema revolucije"

Tako je i u Dahabu, malom ljetovalištu na obali Crvenog mora. 2006. godine su teroristi upravo ovdje izvršili tri napada u kojima je smrtno stradalo dvadesetak osoba. Hoteli su se trenutno ispraznili a situacija se zapravo popravila tek tijekom prošle godine. „Tek tada smo imali osjećaj da je turizam ovdje ponovno živnuo. No, onda je došla revolucija“, kaže Stefan Boehmler, vlasnik jednog malog restorana i dodaje da je samo tjedan dana kasnije turizam ovdje ponovno doživio potpuni slom.

U međuvremenu se situacija međutim ipak polako stabilizira. Hamad es Said, vlasnik škole ronjenja u Dahabu nema još doduše pune ruke posla ali, kako kaže, devet mjeseci nakon rušenja Mubaraka s vlasti, turisti se polako počinju vraćati. „No, najnoviji nemiri u Kairu, ponovno bude naše strahove. Ljudi u inozemstvu vide slike na televiziji u vijestima i odmah pomisle kako Egipat nije sigurna zemlja ili da revolucija ponovno počinje“, kaže tridesetogodišnji el Said. Prema njegovom mišljenju međutim, situacija po pitanju sigurnosti na Sinaju i obali Crvenog mora je stabilna. „Kod nas je mirno, no ne bih trenutno preporučio posjete Kairu, posebno ne središnjem Trgu Tahrir“, naglašava on i dodaje da su revolucija i prosvjedi ionako upereni protiv političkog sustava u Egiptu, protiv vlasti a nikako protiv stranaca. „Oni su u našoj zemlji doista sigurni“, tvrdi el Said.

Nijemci dolaze i dalje

On već 12 godina živi u Dahabu. Velike nade polaže u promjene, u revoluciju i nada se dolasku demokracije i slobode kao i konačnom okončanju općeprisutne korupcije u egipatskom društvu. Njegova škola ronjenja je posebno kod Nijemaca omiljena i popularna. Neki od njih dolaze usprkos nemirima. Primjerice 45-godišnja Doris Obermeier, došla je u Dahab iako baš nije imala, kako kaže, sasvim dobar osjećaj. “U početku me bilo malo strah, no onda sam shvatila da je Kairo daleko”, kaže ona i dodaje da nije požalila što je došla. “Nemire u Dahabu nismo osjetili. Imali smo opušten i lijep odmor“, dodaje i njezin suprug, Siegfried i još jednom naglašava kako će zasigurno doći opet.

Za promjene je potrebno vrijeme

Trenutnom situacijom u Dahabu relativno je zadovoljan i vlasnik trgovine suvenira i orijentalnih antikviteta, Mokhtar Armsenousys. Kaže, moglo biti bolje, ali u revoluciji leži budućnost zemlje. Ona je prema njegovom mišljenju jedna vrsta investicije u budućnost. „Svaki posao tu i tamo prolazi kroz lošija razdoblja. Preživjet ću, neću do toga umrijeti, pogotovo ako znam da će mojoj djeci i mojoj obitelji jednog dana biti bolje“, kaže on i dodaje kako je važno biti strpljiv jer za svaku promjenu je potrebno vrijeme.

Izbori u Dahabu kao i na cijelom Sinaju biti će održani tek u siječnju. Do tada ovdašnji stanovnici s velikim zanimanjem prate izbore u ostatku zemlje. Revolucija očigledno još uvijek nije završila, jer kako zaključuje Armsenuousys: „ Nije dovoljno samo promijeniti lica na čelu zemlje. Nama je potrebna velika promjena u cjelokupnom političkom sustavu zemlje“.

Autor: Nils Naumann / Željka Telišman

Odg.ured: N. Kreizer