Svi odmah shvate da je ovaj desetogodišnji riječki dječak, za ovu prigodu nazvat ćemo ga Lucijan, iznimno nadaren. On je "tehnički tip". Brzo rješava matematičke zadatke, što su odmah primijetili njegovi učitelji i instruktori. Kada je nedavno sa svojim vršnjacima bio u posjetu riječkom Laboratoriju za precizno inženjerstvo i tehnologiju mikro i nano sustava, u kojem se nalazi i 3D printer, Lucijan je svojim zaključcima zapanjio tamošnje znanstvenike.

Međutim, Lucijanova situacija kod kuće "ne može biti gora", zbog čega je emocionalno zakinut, što ga onda i intelektualno blokira i onemogućava u ispoljavanju njegovih talenata. Nije da Lucijanovi roditelji ne žele pomoći svom djetetu, ali su siromašni i onemogućeni. Iza njih su također teške obiteljske priče. I da nije programa riječkog Centra za kulturu dijaloga "Moje mjesto pod suncem", kojemu je svrha upravo pomoći djeci iz siromašnih i ugroženih obitelji, Lucijanov talent i sposobnosti najvjerojatnije bi ostali neprepoznati.

Tako Lucijanovu situaciju opisuje Sandra Grozdanov iz CeKaDe-a (Centar za kulturu dijaloga). Zahvaljujući stipendiji što ju je dobio putem Centra za kulturu dijaloga i Zaklade "Solidarna", Lucijan triput tjedno odlazi kod psihologa i logopeda, koji mu pomažu da se lakše nosi s problemima. Dobivat će i 50 kuna mjesečno za školske potrebe i izlete.

Siromaštvo pogađa i djecu

Lucijan je samo jedno od ukupno 40-ero riječke djece osnovnoškolske dobi koja pohađaju program "Moje mjesto pod suncem", a svako je dijete priča za sebe. Pomažu im volonteri CeKaDe-a, koji svakodnevno rade s djecom organizirajući im razne aktivnosti, koje su poučne i - besplatne. Kako nam objašnjava Sandra Grozdanov, u današnje vrijeme djeci se nude brojne izvannastavne aktivnosti, no skoro sve se plaća: od instrukcija do sportskih aktivnosti i izleta. A to onda, naravno, potiče socijalno raslojavanje među djecom, s obzirom na to da djeca iz siromašnih obitelji takav "luksuz" sebi ne mogu priuštiti.

Siromaštvo ne pogađa samo odrasle, nego i najmlađe. Obroci iz pučke kuhinje nisu samo način preživljavanja siromašnih odraslih, nego i njihove djece. Svako peto dijete u Hrvatskoj živi ispod granice siromaštva. Prema jednom istraživanju, dodaje ova aktivistica, u Hrvatskoj djeca koja dolaze iz niže srednje klase sedam puta teže završavaju fakultet od svojih vršnjaka iz više srednje klase.

Brojnoj djeci njihovi roditelji ne mogu osigurati sve ono što je drugima neupitno. Kada je riječ o siromaštvu, Rijeka je još uvijek relativno bogat grad i zato je možda u boljoj situaciji od nekih drugih sredina, pogotovo u Slavoniji. No i u Rijeci oko dvije tisuće ljudi živi u siromaštvu, a u toj brojci krije se i oko 500 djece.

U Rijeci je prije nekoliko godina pokrenuta kampanja "Oslobodimo doniranje hrane PDV-a", a već nekoliko godina uspješno djeluje i socijalna samoposluga, i to kao prva takva ustanova u Hrvatskoj. Međutim, naša sugovornica smatra kako nije dovoljno što ljudi možda više nisu gladni. Cilj je pomoći siromašnima kako bi oni izašli iz začaranoga kruga siromaštva i besperspektivnosti. Cilj je njihovo ponovno uključivanje u društvo. 

Neka djeca nikad nisu bila u kinu

Riječke aktivistice i aktivisti Mladena Tadej, Sandra Grozdanov i njezin suprug Zoran Grozdanov brzo su shvatili da neće moći puno učiniti kada je riječ o roditeljima, ali možda hoće ako se radi o djeci. Zato su se prije tri godine korisnicima riječke socijalne samoposluge obratili pitanjem jesu li zainteresirani da njihova djeca pohađaju program, koji će djeci pokušati nadomjestiti barem dio onog za što su inače prikraćena. "Morate znati da siromaštvo rezultira socijalnom isključenošću djece, što na njih ostavlja dalekosežne posljedice. Njihov je svijet zatvoren i oni ne znaju za nešto drugo. Takva djeca često nisu bila u kinu ili kazalištu, ona su isključena i izolirana, a ovo im zna biti prvi susret s drugačijim svijetom i njihova prva socijalna mreža izvan obitelji i škole", objašnjava čelnica CeKaDe-a, koja pritom ne zaboravlja ni roditelje, za koje je pokrenuta radionica kojoj je cilj ojačati odgojne kapacitete roditelja.

Prema njezinim riječima, cilj programa "Moje mjesto pod suncem" je pružiti djeci sve ono što bi im trebalo pružiti društvo, budući da im to ne mogu pružiti roditelji. "Želimo postići da djeca uspijevaju na temelju svog talenta i sposobnosti, a ne da ih određuju ograničene socijalne mogućnosti", objašnjava Sandra Grozdanov. Ovaj program tako pokušava prevenirati transgeneracijski prijenos siromaštva i socijalno ugroženoj djeci pružiti priliku za razvoj, uvažavajući njihovu individualnost i potrebe. Cilj je potaknuti radoznalost i učenje kod djece, ali i vratiti djeci samopouzdanje i povjerenje u društvo.

Kako program izgleda u praksi? Svako dijete dobiva mapu s glavnim informacijama i interesom djeteta, kao i procjenom što bi djetetu trebalo. U sklopu programa djeluje osam radionica - matematika, pomoć u učenju, rad s logopedom, kreativna radionica, informatika i gluma, kulinarska radionica, ples i šivanje. Volonter prati dijete tijekom cijele godine, a postoji i individualizirani psihološki rad s djecom. Rezultati i pomaci kod djece su vidljivi, iako Sandra Grozdanov uvijek očekuje više. 

Čak 40 vrijednih volontera

Volonteri su posebna priča u ovom programu. Djeca ih obožavaju i zbog njih vole dolaziti na riječku Brajdu, gdje se nalaze prostorije ove udruge. Bez volontera, zapravo, sve ovo ne bi bilo moguće. Osim volontera, u programu su, pored Sandre Grozdanov, još samo socijalna pedagoginja Ana Karakaš i Ema Murić, koja piše projekte, dok Zoran Grozdanov pomaže kao volonter i vanjski suradnik.

Radi se o čak 40 volontera, raznih struka, koji vrijedno rade s djecom nakon redovitih supervizija i edukacija. Vode se dnevnici rada s djecom, a provodi se i evaluacija za svako dijete. Zahvaljujući posebnoj aplikaciji koju je za program razvio jedan informatičar-volonter moguće je tijekom cijele godine pratiti razvoj djeteta, gdje je napredovalo, a gdje zaostajalo.

Program "Moje mjesto pod suncem" financiraju Zaklada Hrvatska za djecu, Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija, Uniqa, Aci marina u Ičićima, a ovih će se dana prijaviti i na natječaj Europskog socijalnog fonda. Ima i privatnih donatora. "Kada se radi o problematici siromašne djece, Centar za socijalnu skrb je potkapacitiran, zbog čega se ne može adekvatno baviti ovim problemom. Stručnjaci vide rješenje upravo u civilnom sektoru, koji ima najviše mogućnosti za inovacije na ovom području. No najveći je problem s civilnim sektorom njegova financijska nesigurnost. Već treću godinu provodimo ovaj program, no u slučaju da izgubimo financiranje, sve će ovo nestati, a djeca će ponovno završiti na ulici. O tome bi trebalo na vrijeme razmišljati", upozorava na kraju Sandra Grozdanov.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.