Aplikacije na pametnim telefonima koji žitelje Rio de Janeira upozoravaju od pucnjava su u kolovozu zabilježile 700 „slučajeva“, 80 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Oboružani ovim informacijama, žitelji Ria pokušavaju izbjegavati žarišta nasilja poput brzih prometnica Linha vermelha ili Linha amarela. Tko ima novaca, taj se vozi u blindiranim kolima. Ostali stakla obljepljuju neprozirnim folijama.

U srednjostaleškoj četvrti Tijuca zabrinuti roditelji raspravljaju o tome treba li možda odseliti. Barovi ovdje se žale zbog pomanjkanja mušterija. U međuvremenu prestižne stambene četvrti poput Ipaneme ili Leblona čuvaju privatne zaštitarske tvrtke. Slabo osvijetljene parkove poput "Jarrdim de Alaha", koji razdvaja ove dvije skupe četvrti, noću se zaobilazi u velikom luku.

Boja kože i poštanski broj

No, ono što je samo neugodno za stanovnike regularnih četvrti Ria, stanovnike favela, siromašnih četvrti, pogađa puno teže. Rizik od toga da poginete nasred ulice statistički je tijesno povezan s bojom kože i poštanskim brojem, tvrdi politologinja Ilona Szabo. Jedan primjer je četvrt Vila Cruzeiro. „Ja bih ovdje izdala proglas prema kojem bi se kuća smjela napustiti samo kod odlaska na posao ili u školu. Jer nikad ne znate što će se u narednom trenutku dogoditi", kaže Claudia Sacramento. Ona dnevno preko društvenih mreža i komunikacijskih aplikacija svojim sugrađanima šalje upozorenja: gdje je upravo pucnjava, gdje je u tijeku policijska akcija, koje je ulice najbolje izbjegavati. Krajem 2010. policija je otud protjerala bande trgovaca drogom. Sredinom 2012. tu je stacionirana postrojba sigurnosnih jedinica UPP. No policija se već odavno povukla. Jedna prazna i rafalima probušena policijska kabina koja se nalazi tik ispod prozora Claudijinog stana, stoji kao nijemi svjedok kapitulacije policije. No UPP nije zapravo nikad ni funkcionirao, kaže Claudia. I dodaje kako će nastaviti sa slanjem upozorenja svojim građanima, „dok god bude živa".

I žičara prema Šećernoj glavi je bila zaustavljena

Posljednjih tjedana je bilo posebice opasno. Škole i vrtići su ostali zatvoreni. Vojska, koja je u veljači od policije u Riu preuzela odgovornost kad je u pitanju sigurnost, po cijelom gradu je lovila krijumčarske bande. No vojska ima svoje metode. „Jednostavno su upadali u kuće, preokretali bi sve naglavačke, hapsili nedužne stanovnike. Ljudi žele povratak na staro. S vojskom se ne osjećaju sigurno", kaže Claudia. Pripadnike bandi koji se bave preprodajom droga se poznaje odmalena, dok su bili djeca. „S njima nemamo problema. Oni nastaju kada se uplete država. Tada odjednom posvuda pljušte meci. Jedna moja prijateljica je gotovo ubijena u vlastitoj kuhinji. Kada se čovjek požali, optuži ga se da podržava bande", zaključuje ova „čuvarica naselja".

Ni u faveli Dona Marta nije puno bolje. Tamo je specijalna policija UPP „uselila" još 2008. I otada su pucnjave svakodnevne. Ta favela je postala globalno poznata kada je Michael Jackson tu 1996. snimio spot „They don´t care about us". Prošle godine je netko ovdje spomeniku Michaelu Jacksonu objesio automatsku pušku oko vrata. Pucnjevi iz Dona Marte se čuju i u najskupljem naselju Urca, gdje žive najbogatiji. Naselje je okruženo vojnim zgradama. Prošle godine su krijumčarske bande dospjele, bježeći pred policijom iz slumova, i do te četvrti. Po prvi put u stotinu godina je zaustavljena žičara koja vodi do glavne atrakcije Rio de Janeira, Šećernoj glavi. Danima kasnije u jednom šumarku su otkrivena tijela mladih krijumčara. Odgovorni za te egzekucije nisu pozvani na red. „Ovo je favela, policija ovdje smije raditi što ju je volja", kaže Andre Constantino, predsjednik udruge stanara naselja Babilonia. Kaže da su ta ubojstva dospjela u medije samo zato jer su se sukobi proširili do Urce i zato jer je žičara bila zatvorena.

Michael Jackson je bio u pravu

Normalna svakodnevica je nemoguća u favelama. „Rat protiv droga je odnio mnoge živote, on čini ljude bolesnima. Čak je dokazano da i djeca u školi nazaduju zbog ovakve situacije", kaže sociologinja Julita Tannuri Lemgruber za DW. Svaka četvrta javna škola u Riu leži u nekoj od problematičnih četvrti. „Policija svoje akcije pokreće upravo onda kada učenici odlaze u školu. To pokazuje da život ljudi koji ovdje žive ne znači ništa. Koriste nas kao zaštitni zid", kaže Constantino. On kaže da bi najradije odselio negdje gdje si policija tako nešto na može dozvoliti. „Ovo je mjesto za uništenje onih s tamnom bojom kože. Kako bih mogao uopće reći da rado živim tamo gdje postoje dva tajna groblja puna samo zagrnutih leševa?"  Država nas je otpisala, kaže Constantino i zaključuje. „Michael Jackson je imao pravo: They don't care about us."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android