Till Lindemann je oduvijek to znao, dublje poruke sakriti iza brutalnosti. Tko ih ne prepoznaje, zgroženo se pita kakav je to bolestan mozak. Ali upravo zato Rammstein ima milijunsku publiku širom svijeta.

Vođa benda rođen je 4. siječnja 1963. u Leipzigu. S devet godina je zapisao prve stihove: „Pod njim puca svaka orahova kora, a koja neće, mora.“

Lindemann je bio izvrstan plivač, toliko dobar da je trebao nastupati za Istočnu Njemačku (DDR) na Olimpijskim igrama 1980. Ali, otkrilo se da je 1978. tajno imao kontakte sa sportašima iz Zapadne Njemačke, pa je izbačen iz tima.

Osamdesetih se miješa u underground glazbenu scenu DDR-a. U prvom bendu First Arsch svira bubnjeve i pjeva. Gitaristi su bili kasniji članovi Rammsteina Richard Kruspe i Paul Landers. Već tu se prepoznaje zvuk Rammsteina, jednostavan, borben, brutalan.

Lindemann dubokim glasom začinjava cijelu stvar. Glas „r" izgovara tvrdo, i to mu postaje zaštitni znak.

Golotinja i navodni nacionalističko-proleterski rock

Album „Herzeleid" (1995) upada u top 10 u Njemačkoj. Omot izaziva rasprave, jer na njemu su šestorica glazbenika golih nauljenih gornjih dijelova tijela. Neke novine čak tvrde da se članovi Rammsteina namjerno predstavljaju kao arijevski nadljudi, kao u vrijeme nacional-socijalizma.

Jedan glazbeni magazin ocjenjuje da pjesme imaju nacionalistički prizvuk, da su proleterski rock, a da su neizdržive „tupe nasilne metafore i šokantni tekstovi začinjeni nasiljem".

Lindemann se branio od optužbi za nacizam i pričao da se radi o svim varijantama ljubavi, njezinim lijepim stranama i naličju. „Liebe“, rekao je, jest najčešća riječ u njihovim tekstovima.

„Radi se o tome da se iznese tabu, ali kroz alegorije. Pomalo šifrirano, kao što se u šlagerima iz šezdesetih kaže noćas ostajem kod tebe, a u stvari svatko zna da će se j***ti“, rekao je on 1997. godine.

Rammstein je nastavio koketirati s neizrecivim, i stjecao ogromnu bazu fanova – više izvan Njemačke, a onda i kod kuće. Lindemann je na pozornici davao pun gas, dok je sve rjeđe govorio za medije.

Odijevao je sumanute kostime, šminkao se, u nastupe uveo bacače vatre. „Dosađujem se između refrena i strofa. Ne umijem plesati. Zato sam počeo s pirotehnikom."

Poslije više nesreća s vatrom, Lindemann je sam završio obuku za pirotehničara. Od tada je sve još luđe, ponekad su mu bacači plamena pričvršćeni na leđa.

Soliranje na sve strane

I kad Rammstein pauzira, Lindemann ne miruje. Piše poeziju, jednako brutalnu, putuje Amazonijom. Od 2015. surađuje sa švedskim metalcem Peterom Tägtgrenom. Na dva albuma do sada tekstovi su još žešći: bol, krv, meso, seks, smrt, suze, ima nekrofilije, silovanja, drugih ljudskih ponora.

„Što se ljudi više uzbuđuju oko toga, to sam više potaknut pisati još gore stihove", rekao je o tome Lindemann.

U Rusiji ima ogroman broj fanova i sa tom zemljom je Lindemann godinama gajio poseban odnos. Snimao je spotove u Moskvi i Sankt Peterburgu, na Crvenom trgu pjevao patriotsku pjesmu „Любимый город" („Voljeni grad"). Napad na Ukrajinu promijenio je odnos – Lindemann je otkazao sve koncerte u Rusiji.

Još nije kraj?

Solističke avanture i eksperimenti nisu okončali Rammstein. Prošle godine se pojavio album „Zeit", što je oduševilo i uplašilo ljubitelje. Jer, mnoge pjesme zvuče kao podvlačenje crte i oproštaj jednog velikog benda. Tu je pjesma „Adieu“ ili stih „treba otići kad je najljepše".

No, Rammstein ne spominje kraj puta. Od 2019. su, s prekidima, na velikoj stadionskoj turneji i to će potrajati do kolovoza ove godine. Album „Zeit" je neka vrsta krunjenja Lindemanna za 60. rođendan. To je bio najprodavaniji album godine.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu