Samoubojstvo popularnog vratara na brutalan je način pokazalo koliko je malo šira javnost poznavala njegov stvarni karakter. Na Frankfurtskom sajmu knjiga predstavljena je Enkeova biografija. Autor knjige je novinar Ronald Reng, dugogodišnji pratitelj i bliski prijatelj pokojnog igrača.

Ronald Reng i Robert Enke bili su jako dobri prijatelji. Na jednoj strani novinar, na drugoj vratar "Elfa". Sedam godina su se poznavali. I onda je došao 10. studenoga 2009. Vijest o Enkeovoj smrti iznenadila je i samog Renga.

Enkeovi prijatelji znali su da je golman imao problema, ali nisu znali koliko ga je ozbiljno mučila depresija. "2003. kad je igrao u Barceloni, ja sam primijetio da nešto nije u redu. Njegovo lice je bila kamena maska. Ali mi nismo imali antene za njegovu depresiju. Mi smo uvijek tražili neke druge razloge za njegovo loše raspoloženje", prisjeća se Reng Enkeovih dana u velikom španjolskom klubu.

Zašto?

Enke je skrivao svoju bolest. Skrivao ju je i od prijatelja, i od poznanika, i od kolega. "Ne vjerujem da mu je trebalo puno snage da skriva bolest od nas. Puno više snage trebalo mu je da obračuna s depresijom. To je bio ogroman napor. Kad danas čitamo Robertove dnevnike, otprilike možemo naslutiti kako uopće izgleda život neke osobe koja pati od depresije."

Nakon Enkeove smrti, mnogi su se pitali bi li za pokojnog golmana bilo bolje da je on otvoreno pričao o bolesti. Ronald Reng: "Reći javno da boluješ od depresije znači praktično uništiti život kakav si do tada živio. Robert je bio vratar njemačke nogometne reprezentacije. I da on kaže da je depresivan? Pa ljudi bi rekli da mu je mjesto u klinici. On se našao pred jednom velikom crnom rupom. On nije znao što ga očekuje. On se pitao hoće li ikada više moći nastupati kao profesionalni igrač?"

Reng kaže da se bolest, i to ne samo u nogometu, doživljava kao znak slabosti. Robert Enke je bio senzibilna osoba, čovjek koji se brinuo i oko svojih kolega. No, u profesionalnom nogometu je nažalost, kaže Reng, činjenica da se: "...solidarnost, suosjećajnost prečesto shvaćaju kao slabost. Uopće se ne shvaća da se kod onih ljudi koji se brinu oko kolega ne radi o lošijim nogometašima. Ili da netko kaže: OK, on je bolji vratar od mene, on treba stajati na golu, on je broj jedan!"

Tko je kriv?

Reng ipak dodaje da se ne smije napraviti grešku i sukrivnju za Enkeovo samoubojstvo prebaciti na profesionalni nogomet. Enke je imao i druge strahove, kaže prijatelj pokojnog vratara.

Kada se prošle godine bacio pod vlak, Enke je u tom koraku vidio jedino rješenje da se konačno otarasi bolesti.

"Naravno da ljudi koji ne boluju od depresije neće do kraja shvatiti što se dogodilo. Oni se pitaju kako je moguće da se jedan čovjek koji se odluči na taj korak (samoubojstvo, op.p.) nađe u situaciji da više ne funkcionira temeljni ljudski prainstinkt, želja za preživljavanjem... i upravo je to monstruozno na ovoj bolesti."

Autor: Stefan Nestler / S. Matić

Odg. urednik: Anto Janković