Kaže se da je pas čovjeku najbolji prijatelj. Međutim, već sada je robot u nekoliko staračkih domova drugi čovjekov najbolji prijatelj. Tamo je u funkciji robot „Pepper". On s ljudima može razgovarati, pritom može gestikulirati, a dok sluša svojim sjajnim očima signalizira da je u potpunosti koncentriran na osobu koja s njim razgovara. „Robot „Paro" je također angažiran u staračkom domu. Riječ je o robotu koji, ako ga pomilujete, reagira pokretom i određenim zvukom.

Iako Pepper i Paro ne mogu konkurirati robotima kao što su „R2-D2", uspješno se koriste u staračkim domovima. Svakim novim razvojem će roboti u bolnicama i staračkim domovima biti sve važniji. To je područje u kojem etičari moraju dati odgovor na mnoga osnovna pitanja.

Što strojevi mogu ponuditi?

Njemačko vijeće za etička pitanja je na svom godišnjem sastanku posvetilo pažnju robotima u njezi. „Broj osoba kojima će biti potrebna njega će se u budućnosti dramatično povećati", kaže predsjednik Vijeća Peter Dabrock. „Roboti obećavaju izlaz iz prijeteće krize - nedostatka njegovatelja. Da bi ovakav razvoju ubuduće bio humaniji, već danas moramo postaviti smjernice u odnosu prema tehnici", kaže Dabrock.

Anja Richert je direktorica tehničkog sveučilišta u Kölnu "Cologne Cobots Lab". Na ovom sveučilištu se također nalazi nekoliko primjeraka Peppera. Ona kaže darobot nije ravnopravan kolega i da može „dati odgovore na standardna pitanja, kao npr. Alexa, ali razlika u odnosu na Alexu je što se iza Peppera ne krije velika baza podataka. Dakle, robot nije tako pametan kao Amazonov pametni zvučnik koji sluša privatne razgovore i tako stalno uči."

Pepper u svakodnevici posjetiteljima muzeja pokazuje put ili na ekranu fotografije. Eksterne firme mogu izrađivati programe i ugrađivati ih u Peppera koji npr. radi kao učitelj Tai-Chia. Anja Richert kaže da je stalna primjena robota unosan posao u vrtoglavom porastu.

Robot umjesto Roberte

Prednost „limenog" kolege je njegovo beskrajno strpljenje, što nije uvijek slučaj s njegovateljima i starijim osobama. „Takav jedan sustav je emocionalno gledano sasvim neutralan. On se ne ljuti ako nešto mora ponoviti 50 puta", kaže Richert. „To kod ljudi smanjuje stres. Postoje istraživanja koja su pokazala da dementne osobe lakše ostvaruju kontakt i komuniciraju sa strojevima jer osjećaju manje stresa nego s ljudima."

Postoje situacije u kojim osobe kojima je potrebna njega iz srama preferiraju robote više od ljudi. Anja Richert podsjeća na jednu konferenciju na kojoj su sudionici upitani kome bi radije dopustili njegu kao inkontinentne osobe. „Iznenađujuće, većina je rekla da bi to prepustila robotu", kaže Richert.

Njegovati i biti njegovan

Roboti,isto kao i ljudi, rade greške. Dok je kod njegovateljica i njegovatelja jasno definirana odgovornost, kod strojeva je to novost. „Svi pravni pokušaji da se to razjasni su ostajali bez rezultata. U Njemačkoj se često diskutira o automobilima bez vozača. U ovom slučaju algoritam u djeliću sekunde odlučuje hoće li vozač ili netko drugi u automobilu biti zaštićeni. „Takav jedan algoritam, bilo da je riječ o automobilu ili staračkom domu, nikako nije neutralan", kaže Richert i dodaje: „iza njega se kriju određene kulture i različita razmišljanja, u pravilu programerova. Pitanje je: je li on tada odgovoran ili ne?"

Kad robot sluša

Anja Richert upozorava na još jedan problem: „Naginjemo tome da na svakom mjestu prikupljamo i analiziramo podatke." Robot koji sluša i promatra pacijente dobiva i neke intimne informacije. „Tada se može dogoditi da mi zdravstveno osiguranje neće platiti tablete jer ih ne uzimam redovito", objašnjava Richert mogući scenarij koji etičari žele spriječiti.

Richert se nada da do takvog prikupljanja podataka neće doći kod robota koji su angažirani kao njegovatelji. Ona kaže da tržište regulira takve stvari. „Ako niste sposobni napraviti proizvod koji će biti prihvatljiv na tržištu, onda ste uzalud uložili novac", kaže Richert i dodaje: „Robot će se koristiti samo onda ako je smislena zamjena za ljude, a ne da radi kao špijun."

Roboti bi prije svega trebali pomoći njegovateljima koji bi onda imali više vremena za brigu o svojim pacijentima tamo gdje je ljudska ruka nezamjenjiva. Anja Richert ne može zamisliti scenarij u kojem bi robot mogao postati prijetnja: „Na sreću imaju gumb kojim se mogu isključiti i u svakom trenutku se mogu gurnuti u stranu."