U kazalištu je potpuni mrak. Samo tanak snop svjetlosti osvjetljava scenu. Timea Junghaus, duge smeđe kose, u crnoj večernjoj haljini predstavlja nominirane za nagradu. Troje suvremenih umjetnika, troje glumaca, od kojih su dvoje i autori. Timea Junghaus kaže: „Ovom nagradom odajemo priznanje istaknutim romskim osobama i vodećim glasovima kulturnog romskog pokreta našeg vremena. To je romska nagrada za jednog od nas." Publika oduševljeno plješće.

Ovo je scena s dodjele nagrade Tajsa u studenom 2023. u prepunom kazalištu Gorki u Berlinu. Nagrada Tajsa, nazvana po romskoj riječi za sutra, je najvažnija međunarodna kulturna nagrada od Roma za Rome. Dodjeljuje se svake dvije godine kulturnim radnicima – jednoj Romkinji ili Romu. Pokrovitelj nagrade je Europski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC), čija je direktorica Timea Junghaus.

Ona je prije desetak godina bila jedna od zagovornica osnivanja Europskog instituta za kulturu Roma kao i ideje za nagradu Tajsa i time je unijela malo sjaja i glamura na romsku kulturnu scenu. Veliki dio romske kulturne elite iz cijelog svijeta svaki put dolazi na dodjelu nagrade.

Odrastala u 8. okrugu

Timea Junghaus potječe kako sama kaže iz „obitelji romskih celebrityja". Rođena je u Budimpešti 1975. godine. Njen otac je imao cirkus i bio je poznati boksač u Mađarskoj 1960-ih, majka je bila iz poznate budimpeštanske obitelji romskih glazbenika. Roditelji su se razveli ubrzo nakon njezinog rođenja, a Timea je odrasla s majkom u 8. okrugu Budimpešte u četvrti koji zovu „romski geto” i sirotinjski kvart, ali u kome postoji intenzivan kulturni život koji većina društva gotovo ne primjećuje.

Kao djevojčica i tinejdžerka, iskusila je „složen strukturalni rasizam u svim njegovim nijansama", kaže Timea Junghaus. Na primjer, nastavnik je krađu u razredu prokomentirao riječima: ona „iako Ciganka” nije mogla izvršiti krađu jer je dobra, savjesna učenica. Ili kroz zabranu igranja s prijateljicom Mađaricom, čija je majka zabranila kćerki kontakt s obrazloženjem da „Ciganke rano sazrijevaju i rano stupaju u seksualne odnose".

„Bila sam vrlo dobra učenica", kaže Timea Junghaus. „Kada bih čula takve stvari, pomislila bih da nije važno što radim i postižem, jer ću ionako uvijek biti Ciganka. I da je najbolje da takve stvari samo progutam i prihvatim.

Prvi romski paviljon na Bienalu

Timea Junghaus je studirala povijest umjetnosti na Sveučilištu u Budimpešti. „I za to vrijeme sam pokušavala izbjegavati temu o svom porijeklu. To se promijenilo tek pred kraj studija. Nisam točno znala na koju temu da napišem svoj diplomski rad. Onda me je jednog dana moja profesorica odvela u umjetničku kolekciju romskog parlamenta u Budimpešti. Nakon toga sam odlučila napisati diplomski rad o modernoj umjetnosti Roma u Mađarskoj. Većina društva a i vlastite zajednice do tada je umjetnost Roma odbacivala kao nešto marginalno, u najboljem slučaju naivno. Moderna umjetnost kod Roma, pa to ne postoji, rekli su. Ali, time sam se dotakla nečeg potpuno novog."

Timea Junghaus je diplomirala na Budimpeštanskom sveučilištu Eotvos Lorand 2003. Potom je radila na romskim umjetničkim projektima romskih umjetničkih kolekcija i kao kustosica izložbi romskih umjetnika. 2007. godine, na primjer, organizirala je prvi romski paviljon na Venecijanskom biennalu, što je bila prekretnica za Rome i njihovu umjetničku scenu. Istovremeno je radila kao istraživačica, znanstvenica i novinarka. Godine 2010. imenovana je u Mađarsku akademiju znanosti – kao prva romska povjesničarka umjetnosti u povijesti Mađarske.

Ostvarenje sna

Timea Junghaus je 2014. godine bila suosnivačica inicijative poznatih romskih intelektualaca koji su vodili kampanju za osnivanje Europskog romskog kulturnog instituta i, između ostalog, tražili podršku Vijeća Europe. Ono što je u početku izgledalo kao san postalo je stvarnost poslije tri godine: u lipnju 2017. u dvorištu Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu svečano je otvoren Europski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC).

Prvobitno nije planirala zaposliti se u ERIAC-u ili da postane čak direktorica instituta. Uostalom, radila je u prestižnoj Mađarskoj akademiji znanosti. Ali, nakon razgovora s prijateljima i kolegama aktivistima, prijavila se za rukovodeću poziciju ERIAC-a - i dobila je.

Gotovo osam godina kasnije, Timea Junghaus samouvjereno kaže: „U početku smo bili samo jedna od onih mnogih malih romskih inicijativa, kojih u Europi ima na tisuće ili desetke tisuća. Sada se možemo da se mjeriti s Goethe Institutom, British Councilom ili Francuskim institutom".

Mnogo više od umjetnosti

Oko 150 institucija i organizacija su članice ERIAC-a. Ali institut nije ni koordinacijski centar niti krovna organizacija romskih institucija, nego djeluje samostalno. I: njegov rad je mnogo više od pukog promoviranja i širenja suvremene romske umjetnosti. „Postali smo romsko veleposlanstvo, nositelji romskog identiteta i mjesto hodočašća romskih kulturnih poslenika svih vrsta", kaže Timea Junghaus. „Čak bih rekla da smo mi institucija koja doprinosi formiranju nacionalne svijesti kod Roma. Istodobno, dajemo primjer u Europi da ovaj kontinent može učiti od nas: različitosti, multikulturalnosti i višejezičnosti – sve ovo su dijelovi naše DNK. „Mi Romi, koji smo ovdje tisuću godina, naučili smo što je Europa mnogo prije nego što je postojala moderna europska ideja, te vrijednosti smo internacionalizirali, ali čini mi se da Europa to zaboravlja."

A što Timea Junghaus kao Romkinja osobno osjeća prema Romima nakon toliko godina kulturnog rada? I poslije toliko godina kao direktorica ERIAC-a? Ona malo razmišlja a potom kaže: „ERIAC radi na promjeni, ali za to su vam potrebni saveznici. Nažalost, sve ih je manje. U mnogim europskim društvima situacija je gora nego početkom 2000-ih. Nažalost, rasizam i anticiganozam se šire. Sve češće čujemo: 'Što još želiš, pa već imaš toliko?!' Ali osobno se osjećam veoma privilegirano i, za razliku od mnogih drugih Roma, još uvijek imam umjetnost i kulturu i mogu raditi s najboljim stručnjacima u ovoj oblasti koji u isto vrijeme posjeduju ogroman senzibilitet".