Sara Popović, Marina Jovanović i Stevana Džaferović su učenice četvrtog razreda. Najbolje su prijateljice, posjećuju se, često zajedno rade domaće zadaće i zajedno se igraju - i pritom govore srpski.

Marina i Stevana se međusobno ne razumiju kada ne govore srpski - jer govore različitim romskim dijalektima.

Romski narod razlikuje se po dijalektu

Javnim govorom romskog jezika smatra se gurbetski. Tim dijalektom govori redakcija romskog programa RTV Vojvodina.

Glavni i odgovorni urednik redakcije na romskom jeziku Petar Novica Nikolić za Deutsche Welle kaže da se u Vojvodini najčešće govori upravo gurbetski dijalekt, koji je ujedno i najteži za izgovor.

„U Vojvodini se najčešće čuju četiri dijalekta romskog jezika a to su gurbetski, kalderaški, lejaški i sinti. Gurbetski dijalekt je najzastupljeniji jer je uspio sačuvati autentičnost i izvornost maternjeg jezika od tuđica, najbliži je standardnom, on je polazna osnova za standardizaciju romskog jezika", kaže Nikolić.

On dodaje da su „Romi koji govore kalderaškim dijalektom uglavnom zanatlije, govor kalderaške grupe sadrži i posuđenice iz rumunjskog jezika. Lejaškim govore vlaški Romi, nekada su bili nomadi, živjeli su pored potoka - vode. Sinti Romi žive u Njemačkoj, Francuskkoj, Italiji. S njima se navedeni dijalekti teže razumiju jer su Sinti Romi usvojili dosta tuđih riječi u svom dijalektu".

Jezik je identitet naroda

Dragan Ristić - Kal je dramaturg i borac za romska prava. I predstavnik je međunarodne glazbene grupe Kal. On za DW kaže: „Gledajući iz ugla čovjeka koji je po nacionalnosti Rom, romski nije diskriminiran, jezik je u izumiranju. Jezici naroda koji nemaju svoju državu osuđen je na propast, jednostavno se gubi. Kada izgubiš jezik, svaki narod gubi i identitet. Identitet je nešto što nas čini različitim od drugih, ali ne bezuvjetno i sretnim. S druge strane, gledajući većinsku populaciju i njihov odnos prema romskom jeziku, da, on jeste diskriminiran. Romi su diskriminirani narod pa je ujedno i jezik diskriminiran. Romi su diskriminirani u samom kontekstu, da su, to što jesu – Romi".

Kada govorimo o reakciji ostalog stanovništva na romski jezik, Ristić kaže da je društvo podijeljeno na klase.Urbana, ruralna, intelektualna populacija – svi oni reagiraju drugačije kada čuju da neko govori romski.

„Romi su uvijek dobro korespondirali s tom nekom intelektualnom klasom kao i s tzv. srednjom klasom, jer su ti ljudi obrazovani i otvoreni, oni reagiraju fantastično. To im je jako zanimljivo. Dok ostali 'homo balkanikus', oni reagiraju na jezik kao i na čovjeka koji pripada tom narodu, diskriminatorski. Mislim da je dobro poznavati romski jezik jer negdje oko dvanaest milijuna ljudi u svijetu govori tim jezikom. Istaknuo bih da je dobro poznavati jezik svog naroda jer se tako posjeduje i vlastiti identitet", kaže Dragan Ristić.

Višejezična škola s tradicijom

Na području Sombora na osnovu službenog popisa iz 2001. živjelo je 1015 Roma, ali po istraživanju romskih nevladinih organizacija, procjena je da se taj broj u stvarnosti penje i do 2000.

Djevojčice s početka priče pohađaju osnovnu školu „Petefi Šandor" u Doroslovu, u blizini Sombora, koja njeguje čak tri jezika: službeno srpski, mađarski, ali i romski.

Valerija Klem, direktorica škole, za DW kaže da je više nacija prisutno u obrazovanju: Romi, Mađari, Srbi, i Hrvati. Zajedno su uključeni u različite školske aktivnosti. „Naša škola je primjer za multikulturalnost", kaže Klem i podsjeća na dugu povijest škole: „Osnovna škola u Doroslovu je počela s radom 1752. Nastava se tada izvodila na mađarskom. Poslije Prvog svjetskog rata osim na mađarskom nastava se odvijala i na srpskom nastavnom jeziku. 1920. škola postaje državna."

Klem kaže da je važno i prisustvo pedagoškog asistenta u školi čiji je zadatak da „nama, prosvjetnim radnicima, približi romsku kulturu, a učenicima pomogne u nastavnim aktivnostima i olakša savladavanje jezičke barijere."

Učiteljica Jasmina Šestak, za DW kaže da u odjelu na srpskom postoje učenici koji kod kuće govore isključivo romski te kako tu dolazi do jezičke barijere.

„Nepoznavanje jezika donekle utiče na nastavu. To rješavamo tako što učenike nižih razreda uključimo u pohađanje dnevnog boravka gdje vježbaju i dobivaju dodatnu podršku. U društvu s ostalom djecom automatski dolazi do napretka. Potrebno je duže vrijeme da dijete savlada neko gradivo, ali ima učinka."

Šestak kao problem u nastavi izdvaja „osipanje učenika, posebno romske populacije". „Obitelji koje su slabijeg materijalnog stanja, roditelji često mijenjaju poslove i tako dolazi i do čestih promjena mjesta boravka. U tom slučaju dolazi do osipanja to jest djetetovog napuštanja škole. Normalno je da djeca mnogo teže prate nastavu ako promijene školu pa se ponovo vrate, mnogo teže je da nadoknade izgubljeni dio gradiva", kaže učiteljica Jasmina Šestak.

Ona kaže da zaista nije primijetila da učenici imaju bilo kakav problem u druženju. „Nema ni otvorene a ni prikrivene diskriminacije u našoj školi jer je prisutna multikulturalnost i etnička različitost. Stalo nam je do prihvaćanja različitosti između učenika".

Vojvodina - multijezična

Po podacima kojima raspolaže Pokrajinski ured za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, u osnovnim školama pored nastave na srpskom jeziku nastava se provodi na još pet jezika: mađarskom, slovačkom, rumunjskom, rusinskom i hrvatskom.

Učenicima je u okviru izborne nastave pod naivom maternji jezik - govor s elementima nacionalne kulture, omogućeno i izučavanje mađarskog, slovačkog, rumunjskog, rusinskog i hrvatskog kao i još šest jezika (ukrajinski, bunjevački, romski, bugarski, makedonski i češki), što je ukupno jedanaest jezika.