DW: Aktualna izbjeglička kriza još jednom je u prvi plan EU-a stavila države Zapadnog Balkana. Sada se još više govori o potrebi jedne europske integracije. Ipak, taj proces integracije u EU-u se odvija prilično sporo. Zašto je to tako?

Michael Roth: Države Zapadnog Balkana su same odlučile da žele biti dio Europske unije. To pozdravljam i podržavam jer je i u našem interesu da u EU-u budu države koje su sigurne, demokratske, socijalno stabilne i gospodarski uspješne. Što se odlučnije provode reforme, to će brže napredovati i pregovori o članstvu. Perspektiva za članstvo država Balkana je još uvijek tu, bez rezervi. Ali, važi i sljedeće: ne smiju biti ustupljeni "politički rabati" kada je riječ o uvjetima za ulazak u EU! Meni je jasno da se prvenstveno mladim proeuropskim snagama čini da taj proces ne ide dovoljno brzo. Tim mladim ljudima su potrebne perspektiva i šanse u njihovim zemljama. Zbog toga smo i inicirali Konferenciju o Zapadnom Balkanu. Želimo time pokazati da je perspektiva ulaska u EU više od običnog obećanja, ali i da očekujemo konkretne rezultate.

Da li su realna očekivanja balkanskih država da bi na tom putu mogle dobiti financijsku pomoć Bruxellesa?

Cijeloj regiji je hitno potreban masivan socijalno-ekonomski poticaj. To pokazuje ponašanje mladih. Previše mladih ljudi okreće leđa svojim domovinama, iako su tamo hitno potrebni. Za mene su dvije stvari ovdje prioritet. Prvo se na pravi način moraju iskoristiti konkretne ponude za izgradnju regionalne infrastrukture. Drugo: odlučna borba protiv korupcije, te dobar rad vlada i organa vlasti su preduvjet za investicije privatnih biznismena i za gospodarski rast.

Jedna studija Sveučilišta u Nici pokazala je da su Balkanu do 2020. godine potrebne investicije u iznosu od 110 milijardi eura. Europska unija je stavila na raspolaganje samo djelić te sume. Čini li ona na taj način premalo, s obzirom na obećanje o europskim perspektivama?

Mi činimo dosta toga. Njemačka je, na primjer, najveći bilateralni donator pomoći za Srbiju. Osim država EU-a, u regiji su aktivne i međunarodne financijske institucije kako bi, primjerice, sufinancirale priključivanje regije na prometne mreže EU-a. No, nisu još svugdje spoznali da je EU najveći donator u regiji. Ali, sve više plodova donosi i naše djelovanje u ulozi posrednika, recimo na pregovorima između Srbije i Kosova.

Najveći problemi u regiji su upravo tamo gdje međunarodna zajednica, time i EU, imaju najviše utjecaja i gdje i faktički ima odgovornost - na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. Zašto je to tako?

I tamo gdje se čini da je situacija posebno komplicirana smo tijekom proteklih godina imali uspjeha u stabilizaciji prilika i jačanju demokracije i pravne države. Rješavaju se odnosi između Srbije i Kosova, korak po korak. Za sve države Zapadnog Balkana, međutim, važi jedna stvar: one same su odgovorne za napredak reformskih procesa. Naravno, da ćemo im mi pomoći na tom putu.

U pristupnim pregovorima sa Srbijom je navodno planirano da u poglavlju 35 bude riječi o potpunoj normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Kakav stav po tom pitanju ima Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke?

Želimo da buduće članice pristupe EU-u bez bilateralnih konflikata sa svojim susjedima. Zbog toga u pregovorima sa Srbijom posebnu ulogu imaju njezini odnosi sa Kosovom. Jasno je da Srbija i Kosovo, prije ulaska Srbije u EU, moraju imati jasno definirane i normalizirane odnose kroz pravno obvezujuće ugovore.