Odnosi između Ankare i Moskve su, barem na papiru, na vrlo visokoj razini. Ruski predsjednik Vladimir Putin putuje na sastanak Vijeća za bilateralnu suradnju koja je neka vrsta zajedničke sjednica dviju vlada. No, na ovom sastanku sigurno neće biti samo tematizirane samo stavke u kojima se ove dvije države slažu. Kao važne sile u crnomorskoj regiji i na Bliskom istoku, Rusija i Turska često jedna s drugom imaju posla oko regionalnih kriznih žarišta - a na njima slijede najčešće suprotne političke ciljeve.

Turski predsjednik Redžep Tayip Erdogan tako, kada je reč o Siriji traži da Bašar al Asad ode s vlasti, dok je Putin jedan od najvažnijih saveznika sirijskog šefa države. Kada je u pitanju Ukrajina, Turska je kritizirala aneksiju Krima - poluotoka na kojemu živi i Turcima bliski narod Tatara. Na Kavkazu, u sukobu oko Gorskog Karabaha, armenske enklave u Azerbajdžanu, Turska je na strani te države i smatra da Rusija ne vrši dovoljan pritisak na Armence.

Treba li očekivati oštre riječi?

Putinov posjet neće približiti rješenju niti jedan od ovih problema, kaže za DW stručnjak za Rusiju i zamjenik šefa think-tanka USAK u Ankari Kamer Kasim: "Pozicije obje strane su nepromijenjene". On dodaje da čak i u bilateralnoj trgovini ima problema. Dok Turci u Rusiji kupuju prije svega zemni plin kojim pokrivaju 65 posto svojih potreba za plinom, turski izvoz u Rusiju stalno opada - njegov volumen se s 5,1 milijardi dolara u 2013. smanjio na 4,5 milijarde u istom periodu ove godine. Sve je veća razlika između izvoza u Rusiju i uvoza iz te zemlje.

Od političara kao što su Erdogan i Putin moglo bi se očekivati da o takvim problemima govore oštrim riječima. No, nije tako: "I pored svih problema, obje strane se trude zadržati miran ton", kaže Kasim. Iako se ne slažu u mnogim stvarima, obje zemlje su odlučne u namjeri da te probleme stave na stranu i razvijaju suradnju gde god je to moguće. Tako ruski državni koncern Rosatom u Akuyuu na Sredozemlju gradi prvu tursku nuklearnu elektranu koja bi trebala početi s radom u idućem desetljeću. A 4,3 milijuna ruskih turista godišnje na turskoj obali ostavlja milijarde.

Turska ne sudjeluje u sankcijama

Osim toga, Turska ima teoretsku šansu da svoj izvoz, koji trpi štetu zbog nemira na Bliskom istoku, poboljša preusmjeravanjem na rusko tržište, kaže Orkhan Gafarli iz Centra za strateške studije Nove Turske u Ankari. On dodaje da se Ankara pri tome ide neobičnim putem. U razgovoru za DW, Gafarli ukazuje da se Turska nije pridružila sankcijama Zapada protiv Rusije zbog krize u Ukrajini. Iz vladinih krugova je stiglo objašnjenje da Ankara ne smatra da tim sankcijama može nešto postići. Istovremeno se razmišlja o tome da se u bilateralnoj trgovini odustane od američkog dolara kao sredstva plaćanja i da se on zamijeni rubljom i turskom lirom.

Moskva je s velikom pozornošću pratila i dijelom vrlo neprijateljske izjave Erdogana prema Zapadu, kaže stručnjak za Rusiju Gafarli. On dodaje da je ruskom vodstvu jasno da Turska kao članica NATO-a i aspirantica na članstvo u EU pripada Zapadu, ali da Moskva i pored toga nastoji "u što većoj mjeri privući Turke na svoju stranu". U to spada i diskusija o pristupu Turske organizaciji "Šangajske petorke" koju trenutno čine Kina, Rusija, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan. Erdogan je u prošlosti više puta glasno razmišljao o okretanju leđa EU-u i priklanjanju "Šangajskoj petorki". Od 2012., Turska je i službeni partner te organizacije.