Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) 20. studenoga usvojila je rezoluciju kojom poziva Iran na „potpunu i trenutačnu“ suradnju. Agencija želi razjasniti gdje se nalazi oko 400 kilograma urana obogaćenog do 60 posto koji je još uvijek negdje u Iranu.

Od dvanaestodnevnog rata između Izraela i Irana u lipnju, Teheran nije dopustio inspektorima IAEA-e pristup niti napadnutim postrojenjima kako bi se konačno ustanovilo, što jest, a što nije uništeno.

Dok taj spor traje, Moskva širi nuklearnu suradnju s Teheranom. „Naša suradnja dosegnula je neviđenu razinu“, izjavio je ruski veleposlanik u Teheranu Aleksej Dedov sredinom studenoga.

Prema iranskoj agenciji ISNA, Dedov je naglasio da Moskva pomaže Teheranu u „traženju rješenja" za probleme oko njegova nuklearnog programa i da će tu potporu nastaviti.

Već krajem rujna Moskva i Teheran potpisali su memorandum o namjeri izgradnje novih nuklearnih elektrana. Ruska državna tvrtka Rosatom sklopila je ugovor vrijedan 25 milijardi dolara (21,4 milijarde eura) s iranskom kompanijom Iran Hormoz za gradnju četiri nove nuklearne elektrane u Iranu.

Ruska obećanja malo vrijede

„Rusija je najvažniji međunarodni partner iranskog nuklearnog programa“, piše stručnjak za Bliski istok David Jalilvand na upit DW-a. Jalilvand vodi Orient Matters, istraživačku konzultantsku kuću u Berlinu koja se bavi odnosima geopolitike, gospodarstva i energetike u Iranu i na Bliskom istoku.

Ali odmah i dodaje: „Kad je riječ o daljnjem razvoju iranskog nuklearnog programa, Moskva je dosad puno obećavala, a malo isporučila."

Još 2016. najavljena je gradnja drugog reaktora u Bušeru. Do danas nije realizirana. Jalilvand smatra da je brza provedba novog memoranduma malo vjerojatna: „Rusija nema interesa jačati stratešku poziciju Irana na Bliskom istoku, i to zbog svojih odnosa s Izraelom, zaljevskim državama i Turskom."

Tijekom nedavnog dvanaestodnevnog rata Teheran je iz Moskve dobio jedva kakvu potporu i to usprkos tome što su početkom godine Rusija i Iran potpisali su sporazum o „strateškom partnerstvu" koji predviđa vojnu i gospodarsku suradnju za sljedećih 20 godina.

Teheran se drži što potpisuje: isporučivao je dronove i oružje za rusku agresiju na Ukrajinu i time postao jedan od najvažnijih saveznika Moskve, makar je tako samo nanio još veću štetu svojim odnosima s Europom.

Zauzvrat je Iran naručio nekoliko borbenih zrakoplova tipa Suhoj Su-35 kako bi modernizirao svoje zračne snage. No do posljednjeg sukoba s Izraelom, ti avioni nisu isporučeni. Rat je jasno pokazao slabosti iranske protuzračne obrane.

Moskva čak otkrivala iranske vojne tajne Izraelu?

„Strateški sporazum s Rusijom pokazao se farsom“, kritizirao je Mohammad Sadr, član Vijeća za utvrđivanje interesa sustava. „Rusija nije pouzdana: vjerovati da će nam pomoći ili se sukobiti sa SAD-om je apsurdno.“ Sadr je čak optužio Moskvu da je Izraelu dostavila podatke o iranskim obrambenim centrima.

U iranskom društvu slika Rusije je jednako negativna. Jedan profesor s teheranskog sveučilišta rekao je za DW: „Ljudi znaju da Rusija ostavlja Iran na cjedilu u presudnim trenucima. Mnogi su uvjereni da se režim (Teherana) drži Moskve samo radi očuvanja vlasti, a ne u interesu naroda.“

Unatoč iskustvu iz dvanaestodnevnog rata, konzervativne snage u Iranu traže daljnje produbljenje suradnje. „Neosporan je utjecaj Rusije u središtima moći Irana", svjedoči Afshar Soleimani, bivši iranski veleposlanik u Bakuu, u razgovoru za DW.

„Konzervativci podupiru Rusiju, isporuku iranskih dronova Moskvi i održavanju napetog odnosa sa SAD. To pokazuje koliko je taj utjecaj jak. Dok god ta politička struja ostane na vlasti, malo će se toga promijeniti – a posljedice će snositi stanovništvo.“

Ruska atomska bomba Iranu?

Kamran Ghazanfari, konzervativni član Odbora za unutarnje poslove iranskog parlamenta, čak tvrdi da je bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev izjavio da je Rusija spremna opskrbiti Iran nuklearnim oružjem.

Takvu mogućnost Jalilvand smatra krajnje nevjerojatnom: „Rusija nema interesa širiti krug nuklearnih sila u ionako nestabilnom Bliskom istoku.“

Moguće je, međutim, da Moskva isporuči tehnologiju koju bi Teheran teoretski mogao iskoristiti i za vojni program. No isključuje mogućnost izravne pomoći pri izradi nuklearnog oružja.

Rusija koristi „iransku kartu“ ponajprije kao dio svoje pregovaračke strategije prema SAD-u. Iako je Teheran prema vlastitim tvrdnjama privremeno zaustavio obogaćivanje urana, ostaje otvoreno hoće li Moskva uspjeti nagovoriti Iran da smanji svoje zalihe urana.

„Rusija se u prošlosti više puta nudila kao posrednik", kaže Jalilvand. „No to vjerojatno nije motivirano željom za rješenjem nuklearnog spora. Moskva pokušava, s obzirom na rat u Ukrajini, prikazati se SAD-u kao navodno konstruktivan partner i istodobno zabiti klin razdora između Washingtona i Europe.“