Baltičko more je praktično potpuno zatvoreno i ekološki udes bi doista značio katastrofu za obalne države. Nedavno je tamo izbio požar na tankeru Annika i tek je teškom mukom izbjegnuta havarija. Ali i tako je široko područje mora oko zapaljenog tankera bilo zabranjeno za pomorski promet, a pogotovo na izlazu iz Baltičkog mora kad se mora proći uz Dansku je svaka milja dragocjena.

Jer to je jedan od najprometnijih pomorskih putova Europe, a među njima i dalje neumorno plovi i „siva flota“ tankera iz Rusije koja i dalje odvozi rusku naftu, najčešće kupcima u Indiji ili Kini. Thilo Maack iz organizacije Greenpeace upozorava kako svakim danom Baltičkim morem plovi mnoštvo starih i dotrajalih ruskih tankera, a prema evidenciji te organizacije, čak njih 192 nisu osigurani za prijevoz takvog tereta. To je ionako praktično nemoguće od napada Rusije na Ukrajinu i gospodarskih sankcija protiv te zemlje koja obuhvaćaju i njen izvoz nafte. A organizacija Greenpeace vodi evidenciju samo brodova dužih od 180 metara i požar na Anniki bi bila tek mala nevolja u usporedbi s havarijom takvog tankera: taj brod je dugačak samo 73 metra.

500 metara širine i onda oštar zavoj

Pravi trenutak užasa je redovito kad takva ruska olupina puna nafte prolazi kroz takozvani Kadetski protok (Kadetrinne) između Njemačke i danskog otoka Falster: na najužem mjestu je za ozbiljne brodove širok tek petstotinjak metara, a povrh toga brod treba tamo promijeniti kurs za gotovo 90 stupnjeva kako bi nastavio put uz Dansku. Najmanja greška znači katastrofu: prema danskom otoku je dubina brzo jedva šest metara, a niti prema njemačkom Mecklenburgu nije mnogo dublja. A ruski brodovi prolaze tim protokom bez pomoći pilota – i bez osiguranja.

I njemačka politika je zabrinuta zbog te prakse. Daniel Schneider je predsjedavajući parlamentarnog radnog tijela za pomorstvo i kaže za DW: „Prosječna starost tih tankera je veoma velika, oni su 16, 17 godina stari. Već na prvi pogled se vidi da su loše održavani, što znači da sigurno imaju mnoštvo tehničkih nedostataka. Ali najveći problem jest što nisu dovoljno osigurani. Već smo stavili na popis sankcija stotinjak brodova, a taj popis treba produžiti. A tu se radi i o tome intenzivirati suradnju sa nekim državama pod čijom zastavom plove kao što su Panama ili Grčka.“

Jer dobro je poznato kako se dolazi pod takvu „jeftinu" zastavu i u pravilu, službenici niti ne vide brod kojem izdaju papire. Ali osobito u ovom slučaju, Berlin želi da im se uskrati dozvola plovidbe ako nisu u stanju pokazati primjerenu policu osiguranja.

Po sporazumu – smiju i mogu

Thilo Maack želi da EU odmah uvrsti na popis sankcija svih dvjestotinjak tankera za koje je ova organizacija utvrdila da prolaze Baltičkim morem: „Jer jedno je jasno: čim ti tankeri dođu na popis sankcija, više ih se ne koristi za ruski izvoz nafte. I točno to trebamo.“ A nije samo prolaz problem: organizacija za zaštitu okoliša svjedoči i o doista vratolomnim akcijama kad se na otvorenom moru nafta prebacivala sa ruskog na tankere drugih zastava kako bi se zamutilo njeno porijeklo i izbjegle sankcije.

Zaustaviti tu praksu nije tako lako: obzirom na više nego loše odnose Zapada i Rusije, kontrola tehničke ispravnosti ruskih brodova je veoma osjetljivo pitanje. S druge strane, Moskva se poziva i na međunarodno pomorsko pravo i osobito na takozvanu Konvenciju iz Kopenhagena potpisanu još 1857. koja im jamči slobodan prolaz trgovačkim brodovima kroz Danski tjesnac.

Ipak, njemačke pokrajine uz Baltičko i Sjeverno more – Mecklenburg Vorpommern i Schleswig Holstein s golemom nelagodom promatraju prolaz tih olupina pred svojom obalom. O tome svakako žele progovoriti i na sljedećem sastanku njemačkih saveznih pokrajina posvećenom zaštiti okoliša kako bi barem pobudili više pažnje za taj problem.