Njemačka deportira sve više ruskih državljana u njihovu domovinu, iako ne postoji nijedan direktan let između dviju zemalja. Broj deportacija mogao bi se dodatno povećati ako će sudovi i vlasti presudu Višeg upravnog suda Berlin-Brandenburg (broj predmeta OVG 12 B 17/23) smatrati presedanom.

Ovaj sud je utvrdio da za mlade ruske vojnike, koji su pozvani na služenje vojnog roka, praktički nema rizika da budu poslani u rat u Ukrajini. Oni bi bili raspoređeni samo za zaštitu granice s Ukrajinom i na Krimu, stoji u presudi. Iz svega toga sud je zaključio da nema razloga za davanje azila ruskim državljanima u Njemačkoj, jer poziv za služenje vojnog roka sam po sebi ne predstavlja razlog za dobivanje azila.

Ova presuda je donesena već krajem kolovoza, ali su mediji za nju saznali tek sada. Saznanja o ovom slučaju rezultat su suradnje novinara Deutsche Wellea i portala vijesti tagesschau.de, koji djeluje u sklopu javnog servisa ARD.

Kako je sve počelo: Čečen tuži zbog deportacije

Ono što je započelo tužbom pojedinca protiv deportacije u Rusiju, završilo je presudom koja može postati presedan, odnosno obrazac za rješavanje sličnih slučajeva. Ova presuda mogla bi poremetiti planove stotina Rusa koji su pobjegli iz domovine jer ne žele služiti vojni rok i koji iz tog razloga žele dobiti azil u Njemačkoj. No konkretno u ovom slučaju nije se radilo o osobi koja odbija ići u vojsku ili o dezerteru. Tužitelj je bio 22-godišnji ruski državljanin čečenskog porijekla.

On je u dobi od deset godina došao u Njemačku, no njegova obitelj nije dobila azil nego samo dopuštenje za privremeni boravak. Mladić je postao kriminalac i ubrzo ga je policija klasificirala kao tzv. "intenzivnog počinitelja", odnosno osobu koja je počinila više kaznenih djela. Osuđen je na dvije godine i devet mjeseci zatvora. Bio je problematičan i tijekom izdržavanja kazne. Naime, pretukao je jednog zatvorenika te je za to dodatno dobio novčanu kaznu. U proljeće 2023. godine služba za strance obavijestila ga je da mora napustiti Njemačku.

No Čečen je podnio tužbu protiv te odluke. Jedan od njegovih glavnih argumenata bio je da bi pri povratku u Rusiju bio regrutiran i poslan u rat u Ukrajinu.

Sud je odbio njegovu tužbu. Obrazloženje presude ima 16 stranica. Dio o regrutaciji u Rusiji oslanja se na desetke izvora, uključujući izvješća vladinih i nevladinih organizacija te tekstove u europskim i ruskim medijima. Analiziran je ruski sustav regrutacije za oružane snage, kao i rizici za vojnike koji bi mogli biti poslani na front.

Suci su zaključili da je malo vjerojatno da će regrutirani vojnici biti poslani u Ukrajinu. Jedina iznimka su tzv. "dobrovoljački bataljuni" iz Čečenije, no sud je smatrao da deportirani tužitelj može slobodno izabrati mjesto stanovanja u Rusiji.

Dalekosežne posljedice

Ova presuda ima karakter presedana, kaže odvjetnik čečenskog tužitelja Mersad Smajic. On smatra da obrazloženje presude nadilazi konkretni slučaj. Upravni sud u Halleu u pokrajini Saska-Anhalt već se u jednom drugom slučaju u potpunosti pozvao na presudu Višeg upravnog suda Berlin-Brandenburg, kaže odvjetnik.

To potvrđuje i Rudi Friedrich, direktor udruge "Connection" iz Offenbacha u Hessenu, koja podržava one koji odbijaju ići u vojsku: "Viši upravni sud daje interpretaciju zakona, a ostali sudovi se moraju toga pridržavati."

Kritike političara

Ova sudska odluka naišla je na oštre kritike Robina Wagenera, koordinatora savezne vlade za međudruštvenu suradnju s Južnim Kavkazom, Republikom Moldavijom i Srednjom Azijom: "Postoji nebrojeno dokaza o angažmanu slabo obučenih vojnika u Putinovom ratu koji krši međunarodno pravo. Uvijek iznova čujemo izvješća o tome da ruski vojnici bivaju prisiljeni na borbu protiv Ukrajine prijetnjama smrću ili mučenjem od strane nadređenih."

Ruski aktivisti za ljudska prava tvrde da ovo nije prva ovakva odluka nekog njemačkog suda i da često postoje presude koje se temelje na zastarjelim ili netočnim informacijama. Artjom Klyga, odvjetnik iz Pokreta onih koji odbijaju služenje vojnog roka zbog prigovora savjesti – nevladine organizacije koja pomaže Rusima koji ne žele ići u vojsku – tvrdi da postoji više od deset takvih slučajeva.

Pretpostavka da ruski regruti neće biti poslani u rat zastarjela je najkasnije otkad je Ukrajina u kolovozu 2024. izvela invaziju na područje Kurska, kaže Klyga. Od tada se mladi regruti iz drugih ruskih regija šalju tamo kako bi se borili protiv ukrajinskih snaga.

"Ne bih rekao da njemački sudovi prihvaćaju stavove ruske vlade. Smatram da je to izraz nevoljkosti da se uzmu u obzir informacije aktivista za ljudska prava i Ujedinjenih naroda. Jednostavnije je prepisati s ruskih državnih medija, koji tvrde da mobilizacije nema", tvrdi Klyga.

Sve više deportacija u Rusiju

U prvih osam mjeseci 2024. godine iz Njemačke su deportirana 32 ruska državljana. To je četiri puta više nego u cijeloj 2023. Prema statistikama Ministarstva unutarnjih poslova, u koje su uvid imali tagesschau.de i dw.com, Ruse se deportira preko trećih zemalja. Djelatnici Savezne policije prate ih do mjesta presjedanja i tamo ih predaju sigurnosnoj službi zrakoplovne kompanije.

U dokumentima Ministarstva ne navode se zračne luke preko kojih se provode deportacije u Rusiju. Pretpostavlja se da bi to mogli biti Beograd ili Istanbul, jer su iz tih zračnih luka mogući letovi određenom aviokompanijom.

Jedan posto pozitivno riješenih zahtjeva za azil

Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. do kolovoza 2024. godine u Njemačkoj je zahtjev za dodjelu azila podnio 5831 ruski državljanin u dobi između 18 i 45 godina. Samo 57 njih dobilo je azil, a 154 tražitelja su dobila samo privremeni boravišni status.

Gotovo polovica zahtjeva je povučena ili odbijena iz formalnih razloga, među ostalim i zbog nepoštivanja Dablinskog sporazuma. Prema toj uredbi zahtjevi za azil smiju se podnijeti samo u onoj članici EU-a u koju je osoba najprije stigla.

Unatoč tome, Ministarstvo unutarnjih poslova je još u rujnu 2022. obećalo zaštitu Rusima koje odbijaju vojnu službu, nakon što je u Rusiji proglašena djelomična mobilizacija.

22-godišnji Čečen, po čijoj je tužbi donesena presuda OVG-a, još uvijek je u Njemačkoj. Sud ne dopušta pokretanje revizije presude, no odvjetnik Smajic je podnio prigovor na tu odluku.

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika