Ruski ambasador u Iranu Luan Jagarjan početkom kolovoza uputio je lijepe riječi za palestinski Hamas: Ovo nije teroristička organizacija. To je nacionalni pokret i jedan od političkih predstavnika svih Palestinaca. Jagarjan je ovo izjavio u prisutnosti predstavnika Hamasa u Teheranu, Kaleda Kadoumija. On je ove riječi čuo još i prije od arapske javnosti, kojoj su one u stvari bile i upućene. Jer kod arapske javnosti se  izljevima solidarnosti naspram Palestinaca ili njihovih islamskih predstavništava, može osvojiti politički kapital.

Rusija se prije ovoga dokazivala i djelima, a ne samo riječima. Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova, Mikhael Bogdanov se u kolovozu 2016. susreo s najvišim čelnikom Hamasa, Kaledom Mašalom u glavnom gradu Katara, Dohi. Oni su tamo razmijenili mišljenja o događanjima na Bliskom Istoku. Je li tu bilo još nečega, javnosti nije poznato. Međutim, sama činjenica da su se njih dvojica susreli, šalje jaku poruku. Mašal je godinu dana prije toga razgovarao i s ruskim ministrom vanjskih poslova, Sergejem Lavrovom.

„Moskva kao jedan od najvažnijih glavnih gradova svijeta"

U ovom novom, brižno pripremljenom jedinstvu između Rusije i Hamasa, korist nalaze obje strane. Hamas ovaj susret promatra kao porast vrijednosti na međunarodnoj pozornici, dok se njegove političke vođe nadaju i konkretnoj političkoj podršci. „Zbližavanje Rusije i Hamasa pokazuje da je Hamas ovisan o Moskvi, kao jednom od najvažnijih glavnih gradova svijeta, kako bi se obranio od užasnih Sjedinjenih Američkih Država, ali i napada Izraela", izjavio je diplomatski savjetnik palestinske vlade u Gazi, Tajsir Mohaisen nakon ovog sastanka.

S druge strane, koristi ovog prijateljstva za Moskvu su očite. Rusija u Hamasu vidi važnog partnera, koji ima mogućnost utjecati na Palestince. I još nešto, dodaje Mohaisen: „Čini se kao da predsjednik Putin želi barem dijelom obnoviti sovjetski imperij i da misli da su dobri odnosi s Palestincima i Hamasom jedna od karata za ulaz na Bliski Istok". Upravo zato Rusija, za razliku od SAD-a i EU-a, Hamas nije stavila na listu terorističkih organizacija.

Ruska politika između pragmatizma i oportunizma

Studija američkog think-tanka Rand pokazuje da je Rusija manje sputana u vanjskoj politici od Zapada. To joj omogućava fleksibilni kurs, koja se vodi „kratkoročnim pragmatizmom" koji se još može nazvati i „oportunizmom". Istodobno Rusiji nedostaje ekonomske i vojne snage da bi izdržala dugoročnu strategiju. Zato ona iskorištava sve političke prilike, gdje god da se one pojave.

Čini se da Rusija prati ovaj kurs i u odnosu prema Hamasu. Prema Hamasu, Moskva za razliku od Zapada, ne pokazuje nikakvu politički odmak. „Ako Rusija poboljša svoje odnose s Hamasom, automatski će imati pristup ostalim islamističkim pokretima", kaže politolog sa Sveučilišta u Nablusu Abdul Satar Kasem za internetsku stranicu Al-Monitor.

Nije nikakva slučajnost da se ruski ambasador u Teheranu izrazio baš ovim riječima, kaže Satar Kasem. On u izjavi vidi indirektnu pozivnicu da se Hamas pridruži šijitskom antiizraelskom centru koji predvodi Teheran. To što je Hamas sunitska organizacija, čini se manje važnim u ovoj računici.

Pritisak na Izrael

Savez s Hamasom i vojna suradnja s Iranom, za Rusiju je prilika da višestruko poveća svoju težinu na vagi političkih odnosa u ovoj regiji. Hamas, koji se u biti definira oružanim otporom prema Izraelu, značajno će ojačati kroz dobre odnose s Rusijom. S druge strane, ovo će povećati snagu Rusije u odnosu na Izrael, a istodobno i u odnosu na njegove zaštitnike - SAD. Ruski veleposlanik u Izraelu, Aleksandar Shein je također sredinom lipnja izjavio da njegova država ni Hezbolah, a niti Hamas ne smatra terorističkim organizacijama.

Novi odnosi s Hamasom sugeriraju da će Rusija i ubuduće, pratiti dosadašnje smjernice. U odnosima s Iranom, ono što može biti izazov, je zajednički angažman prema Siriji: Zajedno s libanonskom terorističkom organizacijom Hezbolah, već se vrši veliki pritisak na Izrael. Hezbolah, kao saveznik Teherana već je na granici s Izraelom.

Rusija kao posrednik?

Izrael na ovaj pritisak do danas reagira diplomatskim putem. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu se prošlog tjedna susreo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. To je bio šesti po redu sastanak ova dva političara otkako je izbio rat u Siriji. Netanjahu je upozorio na posljedice prisutnosti  iranskih vojnih snaga u neposrednoj blizini Izraela. Ako se teheranske postrojbe stacioniraju na Golanskoj visoravni, Izrael bi bio u velikoj opasnosti. Takva situacija bi mogla dovesti cijelu regiju u novi rat, upozorio je Netanjahu.

Kao rezultat vrlo dobrih odnosa s Hamasom, čini se da Rusija sada želi biti posrednik u sukobu u kojem je istodobno i sudionik. Ova uloga Rusije će vjerojatno biti politički plaćena. Samo je još uvijek je otvoreno pitanje - kako.