U travnju 2022. Natalija Taranušenko, 65-godišnja prosvjetna radnica iz Protvina kod Moskve, razgovarala je sa svojim učenicima o ratu u Ukrajini tijekom takozvanog „sata dobrodušnosti“. Pokazivala im je snimke iz Buče i kritizirala da je Rusija tamo „prekršila svaku moguću normu međunarodnog prava“, dok 22 %  stanovništva Rusije „ne može sebi priuštiti ni pristojan toalet“.

Na kraju sata, ona se ispričala zbog emotivne usporedbe i naglasila da je to bilo njezino mišljenje. Jedno od djece pitalo je Taranušenko plaši li da će ostati bez posla zbog takve izjave. „Za ovo što vam sada kažem – ne“, samouvjereno odgovara nastavnica. Međutim, jedan od učenika sve je ispričao roditeljima o „satu dobrodušnosti". Roditelji su bili ogorčeni i prijavili su Taranušenko.

Bijeg u Armeniju

Kada su stvari postale ozbiljne, nastavnica je odlučila napustiti Rusiju. Pobjegla je u susjednu Armeniju, gdje ju je policija uhitila i kasnije pustila uz plaćanje jamčevine, te pod uvjetom da ne napušta zemlju. Armenske vlasti trenutno odlučuju o tome hoće li prihvatiti zahtjev za izručenjem upućen od strane njihovih ruskih kolega.

Slučaj Natalije Taranušenko nije izuzetak. Odmah na početku rata u Ukrajini, tisuće prosvjetnih radnika u Rusiji govorilo je otvoreno protiv politike svoje zemlje. Zbog toga je njih oko šesnaest tisuća ostalo bez posla. Neki su sami odustali u znak protesta. Prema studiji Davisovog centra za napredne ruske studije na Sveučilištu Harvard, oko šesnaest tisuća Ruskinja i Rusa s akademskim diplomama pobjeglo je u Europu. Prema sličnoj studiji istraživačkog projekta Outrush, još deset tisuća ruskih prosvjetnih radnika preselilo se u Izrael. Ruski povjesničar i sociolog Dmitrij Dubrovskij predstavio je rezultate obje studije na online-forumu njemačkog Društva Saharov.

Tamo stoji da (vojna) cenzura u Rusiji svake godine postaje sve stroža. Protiv nastavnika koji misle drugačije, sve češće se otvaraju kazneni postupci, kao u slučaju Taranušenko. Jedna ruska istraživačica obrazovanja žali se za DW da mnogi nastavnici izbjegavaju političke teme na satovima iz straha da će biti osuđeni. Ni ona ne želi da se objavi njezino ime iz straha od progona.

"Strani agenti"

Prema njezinim riječima, nastavnici s jasnim antiratnim stavom bi znali razmjenjivati ideje u određenim grupama kako bi kod svojih učenika razvili metode kritičkog mišljenja. „Nažalost, primjećujemo određenu razinu zatvaranja među nastavnicima. Ljudi se zaključavaju u svoje ljušture, gdje se osjećaju relativno sigurno. Ali ne mogu postavljati pitanja kolegama iz drugih škola", žali se ona.

Sadašnji vlastodršci u Rusiji pokušavaju ojačati sustav nadzora i kontrole na sveučilištima, kritizira sociolog Dmitrij Dubrovskij. Vlasti vide sveučilišta kao mjesto koje predstavlja prijetnju, dodaje on. Čak postoji i novo radno mjesto na sveučilištima – zamjenik rektora za obrazovnu politiku – koji prati ideološki ispravno ponašanje studenata", napominje Dubrovskij. Kako bi se borili protiv predavača s oporbenim stavovima, vlasti ih aktivno stigmatiziraju tako što ih „žigošu" kao takozvane „strane agente". I sam Dubrovskij je klasificiran kao „strani agent" od strane pravosudnih organa u travnju 2022. zbog njegovog antiratnog stava.

Ova oznaka ima psihološki efekt na druge nastavnike, rekao je za DW jedan student ruskog sveučilišta koji također nije želio da se njegovo ime objavi. Raspoloženje većine profesora na njegovom sveučilištu opisuje kao „nostalgično za starim sovjetskim vremenima: „Oni su uvjereni da Rusija vraća svoja stara povijesna prava koja su pogažena. Kolege sa statusom „stranih agenata“ opisuju kao izdajnike.“ Njegov docent mu je zabranio da u jednom akademskom članku koristi reference na literaturu „stranih agenata“, kaže nam.

"Ispravno" ponašanje

Od početka rata 2022. godine, ideološki „ispravno“ ponašanje studenata i profesora prate posebni odjeli koja su s tom funkcijom i formirana na vodećim ruskim sveučilištima. Prije svega kako bi provjeravali društvene mreže, prenosi Dmitrij Dubrovskij. U isto vrijeme, tu su i dodatni tečajevi kojima se želi "prekomponirati" povijest i kompletno mijenjati poglede na svijet samih studenata. „Neki profesori se opiru cijeloj stvari na vrlo sofisticiran način: čitaju štivo od riječi do riječi, ali podrugljivim tonom“, kaže Dubrovskij.

Ponekad su vlasti išle tako daleko da su zatvarale čitave fakultete kada značajan dio radne snage nije pokazivao lojalnost onima na vlasti. Ovo se nedavno dogodilo Europskom sveučilištu  u Sankt Peterburgu, gdje je raspušten cijeli Fakultet političkih znanosti.