Za oproštaj ruska himna odzvanja zgradom aerodroma u Jerevanu, nakon nje slijedi i armenska himna. A onda na red dolazi predaja protokola njihovim armenskim kolegama, i na koncu deseci ruskih graničara napuštaju zračnu luku noseći bijelo-plavo-crvenu rusku zastavu.

Tom ceremonijom je nakon skoro 32 godine okončana nazočnost ruskih graničara na jednom armenskom međunarodnom aerodromu. Ugovorom je bilo precizirano da Rusija s oko 4.500 graničara i otprilike istim bojem stacioniranih vojnika sudjeluje u zaštiti Armenije.

Povlačenje graničara s aerodroma, armenska vlada smatra prim korakom u odvajanju od Rusije. Taj potez je „progurao“ premijer Nikol Pašinjan, u svibnju ove godine tijekom susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Rusija se pridržavala i drugog dijela sporazuma: ruski graničari su se naime povukli i s armensko-azerbejdžanske granice, gdje je Moskva 2020. postavila cijeli niz nadzornih postaja. 

Ostavljeni na cjedilu

U toj pograničnoj regiji u međuvremenu je evakuiran i jedan helidrom. On je Rusiji služio za opskrbu „mirovnih trupa“. A njihov zadatak je bila zaštita više od 100.000 Armenaca u Nagorno Karabahu, separatističkoj i nemirnoj azerbejdžanskoj regiji. No, Armenci u rujnu 2023. pobjegli pred takozvane „antiterorističke akcije“ azerbejdžanskih snaga, koja je rezultirala zauzimanjem te regije.

Na temelju izvještaja ljudi koji su pobjegli s tog područja daje se naslutiti da su ruski vojnici pomagali u razoružanju i evakuaciji Armenaca – čime su zapravo prekršili svoju stvarnu zadaću na terenu. I zato su mnogi Armenci mišljenja da razlog za gubitak Nagorno Karabaha nije bio isključivo podbacivanje vlastitih oružanih snaga. Oni imaju osjećaj da ih je Rusija izdala, da ih je ostavila na cjedilu, odnosno da Moskva u njihovom protivniku Azerbejdžanu vidi važnijeg ekonomskog i strateškog partnera.

Promatrači EU-a u Armeniji

Pritom se tu ne radi samo o Nagorno Karabahu, regije koja se nalazi u okviru međunarodno priznatih granica Azerbejdžana. Radi se i o samom armenskom teritoriju. Azerbejdžanske su trupe na njega upale u više navrata tijekom 2021. i 2022. Do danas oni kontroliraju okupirane i strateški važne uzvisine na armenskoj strani zajedničke granice. Ta povreda teritorijalnog integriteta Armenije zapravo obvezuje Rusiju kao zemlju zaštitnicu, odnosno predvodnicu obrambenog saveza OVKS, da se aktivira na strani Armenije. Ali od toga nema ništa.

Armenija se žali da OVKS nije bio čak ni usvojio rezoluciju protiv Azerbejdžana zbog takvog postupanja. Tek kada  je armenska vlada u jesen 2022. po tom pitanju intervenirao kod Europske unije, OVKS je ponudio slanje izviđačke misije na teren. Ali su se Armenci odluči za promatračku misiju u režiji EU-a. Otkako promatrači EU-a nadziru granicu prema Azerbejdžanu, više nije bilo vojnih sukoba poput onih u 2021. ili 2022.

Vojne vježbe s Amerikancima

Armenija je u međuvremenu zamrzla članstvo u OVKS-u. Više na plaća članarinu, a niti ne sudjeluje na sastancima vojnog saveza I vojnim vježbama.

Umjesto toga je Armenia potražila nove partnere. Vojnu opremu ta zemlja kupuje od Francuske, Indije i Češke. U srpnju su, već po drugi put, Armenci s SAD-om održali vojnu vježbu „Eagle POartner“. Američko zapovjedništvo za područje Europe i Afrike je kao cilj tog manevra, između ostaloga, navelo treniranje zajedničkih mirovnih operacije, odnosno upoznavanje s vojnom opremom druge strane.

Armenija je od EU-a dobila deset milijuna eura za svoje oružane snage, pored novca iz paketa za otpornost i rast u iznosu od 270 milijuna eura. Pregovara se o liberalizaciji viznog režima za područje Schengena, odnosno o drugim koracima međusobnog približavanja. Vlada u Jerevanu je čak razmišljala i o održavanju referenduma o ulasku u Europsku uniju. 

Ekonomske veze

Rusija, zemlja koja je politički i vojno angažirana u ratu u Ukrajini, na sve to reagira s kombinacijom  izraza žaljenja, upozorenja i prijetnji. Ali do sada Moskva nije posegnula ni za jednim instrumentom kojeg bi se Armenija bojala. Važna poluga pritom je cijena koju Rusija zahtijeva za ekskluzivnu isporuku plina. Osim toga je Rusija najvažnije izvozno tržište za armenske proizvode, te je – usprkos valu iseljavanja zbog rata u Ukrajini – i dalje značajno tržište rada za Armence. Mnogobrojne obitelji u domovini i dalje su ovisne o doznakama iz Rusije.

Tijesne gospodarske veze se manifestiraju i u članstvu Armenije u Euroazijskoj ekonomskoj uniji. Izlazak iz tog zajedničkog tržišta, odnosno carinske unije pet država članica (osim Rusije i Armenije to su Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan), bio bi kompliciran proces koji bi rezultirao i ekonomskom štetom za Armence.

O napuštaju Euroazijske unije se ionako ne diskutira. Premijer Pašinjan je pak najavio napuštanje vojnog saveza OVKS. Ali nije naveo konkretan datum. Baš kao što se, kada se pažljivije analizira situaciju, može uočiti jako puno retorike, a jako malo konkretnih i dosljednih poteza.

Osiguranje u svim pravcima

Armenija i druge zemlje u regiji se pokušavaju osigurati u svim pravcima i zato pažljivo prate situaciju: hoće li Rusija pobijediti u ratu protiv Ukrajine? Koja će obećanja ispuniti zemlje EU-a? Kako se diskutira o proširenju EU-a? Tko će pobijediti na izborima u SAD-u? Kako će se razvijati situacija na Bliskom istoku i u Aziji?

Ono što je primjerice Sargis Khandanyan, predsjednik Odbora za vanjske poslove u nacionalnom parlamentu, nedavno opisao u razgovoru s njemačkim novinarima, je sljedeća spoznaja: Armenija se, kad zagusti, ne može ni na koga osloniti. A posljedice te spoznaje bi morao biti razvoj vlastite ekonomske i vojne snage – uz pomoć cijelog niza partnera, dodao je on.

Armenija zahtijeva poštovanje

Jasno je da se Armenija samo na duži rok može odvojiti od Rusije, odnosno da tu i tamo može (is)koristiti slabosti Rusije. I zato mjere poput održavanja vojnih vježbi s Američkom vojskom imaju za cilj da se Rusije prema Armeniji odnosi s više respekta – kaže  sigurnosni stručnjak Richard Giragosian, direktor Centra za regionalne studije u Jerevanu.

Uzgred, ruski graničari su prilikom oproštaja od Armenije na aerodromu u Jerevanu vidjeli i američke vojnike – koji su se spremali za svoj let, nakon što su u danima prije toga vježbali s pripadnicima armenskih oružanih snaga.

Dijelovi ovog teksta su plod istraživačkog putovanja kroz Armeniju koje je organizirala Zaklada Friedricha Eberta. Troškove putovanja je preuzeo javni servis NDR.