Sofija Kirsanov (22) je još u prvom razredu srednje škole doživjela nešto što je u njoj pokrenulo snažnu potrebu da se zalaže za marginalizirane i manjinske grupe: bila je duboko dirnuta kada je na seminarima čula s čim se sve suočavaju ljudi zbog svog seksualnog ili spolnog identiteta. Ona je u međuvremenu studentica Fakulteta političkih znanosti na Sveučilištu u Podgorici i - suosnivačica Mreže za omladinski aktivizam u Crnoj Gori.

Govoreći kako se poriv da nešto učini pretvorio u konkretan društveni angažman, Kirsanov kaže da je za nju kao mladu osobu „na počeku, a i sada, veoma ohrabrujuće djelovala svijest o našoj sposobnosti da oblikujemo vlastitu stvarnost, ne prepuštajući ju političkim interesima ili neautentičnim predstavnicima u tijelima odlučivanja“.

Ilija Bošković, student istog fakulteta i kooridnator za odnose s javnošću u spomenutoj Mreži, kaže da je njega za angažman motivirala pasivnost drugih aktera. On objašnjava: „Na kraju dana ljudi oko vas su ti koji vas pokreću. A onda, zajedno s tim ljudima, shvaćate da ste upravo vi ti koji nose najveće rezerve energije u društvu“, kaže Bošković.

Mladi se hoće angažirati, ali ne i organizirati

Njih dvoje spadaju u sve veći broj mladih u zemljama zapadnog Balkana koji uviđaju potrebu za aktivnim sudjelovanjem u rješavanju problema te kulturno i etnički raznolike regije. Mladi izražavaju svoje stavove, bore se protiv nepravdi i zalažu se za promjene koje će unaprijediti kvalitetu života svih građana.

No za razliku od njih dvoje mnogo je manji broj onih koji su spremni biti inicijatori i organizirati aktivnosti.

To potvrđuje istraživanje UNICEF-a o položaju mladih u Crnoj Gori iz 2023., prema kojem gotovo polovica mladih iskazuje značajan interes za aktivno uključivanje u društvene procese: 41,5 posto ispitanih navodi da su već sudjelovali u aktivnostima namijenjenima mladima. Najčešće su to edukativne aktivnosti (59,5%) i volontiranje (43,2%) ili događaji u njihovim zajednicama (37,1%). Pritom je broj mladih koji organiziraju takve aktivnosti mnogo manji - samo 12,9 posto.

Može se poći od toga da je slično u cijeloj regiji zapadnog Balkana s oko 18 milijuna stanovnika, od kojih su 3,8 milijuna mladi od 15 do 29 godina (Eurostat 2022.). Dakle mladi čine petinu stanovništva, s tim što se udio mladih u stanovništvu šest zemalja ipak malo razlikuje - u Albaniji i na Kosovu je nešto veći (oko 25 posto), a u Srbiji najmanji sa 16,8 posto.

Kako se uključiti u neku društvenu organizaciju?

Postavlja se pitanje: što sprječava mlade da se - više i intenzivnije – angažiraju u društvu u kojem žive? Na susretima Regionalnog ureda za suradnju mladih na Balkanu (RYCO) kao odgovor se često čuje da je to nedovoljna podrška politike, odnosno nedostatak kontinuirane posvećenosti mladima, posebno u kontekstu čestih promjena vlasti, zatim nedostatak stalnih struktura za mlade.

Ali, radi se i o neobaviještenosti o tome kako se uključiti. Nakon što razviju svijest o tome da mogu utjecati na događanja u svojoj zajednici - potrebno je napraviti prve korake.

O tome kako početi Berina Bulatović, studentica psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kaže: „Prvi korak bi bio da se učlane u organizaciju za koju su čuli da je super stvar. Meni je bilo važno na početku da sam bila u organizaciji koja radi iz srca neke određene stvari kojima se bave, koji žele da vam pomognu, budu vam na neki način mentori, i koji znaju da vas usmjere, da vide koji potencijal imate i znaju da preporuče možda i druge organizacije gdje možete u potpunosti ispuniti svoj potencijal."

Što mi donosi aktivizam?

Važno je znati i što mladi čovjek dobiva zauzvrat kada investira svoje vrijeme i energiju za društveni angažman – osim, naravno, satisfakcije rada na postizanju cilja određene organizacije.

Berina Bulatović, koja radi u Vijeću mladihFederacije BiH i koja je članica organizacije Youth for Peace, kaže da neki benefiti koji dolaze kroz aktivizam možda neće doći odmah, ali nešto što je mnogo važnije su iskustvo, mreža ljudi koju mladi ljudi stvore, kao i prilike koje se nude:

„Mnogo manje prilika nam se otvara samo time što idemo u neku srednju školu ili na fakultet. Može se desiti da, pogotovo oni koji se mnogo ističu, uvijek budu pozvani na različite konferencije ili slično. Tako da, rekla bih da bismo stvorili sebi prilike, važno je da vidimo da ima mnogo toga više pored formalnog obrazovanja, koje je u svakom slučaju jako važno i neizostavno.“

Ilija Bošković ističe značaj prijateljstava koja se sklapaju zahvaljujući angažiranju:

„Ja osobno, da nije bilo omladinskog aktivizma, ne bih upoznao ljude bez kojih danas ne mogu zamisliti svoj život. Objedinjeni istom idejom, a koja je uvijek bila najmoćnije ljudsko sredstvo, osvješćujete razvojni potencijal koji imaju sve zemlje regije i shvaćate da rad na iskorištavanju tog potencijala vodi ostvarenju osobne i opće društvene dobrobiti."

Dražen Janko, mladi povjesničar i magistar međureligijskih studija, s oduševljenjem se bavi mirovnim aktivizmom u Bosni i Hercegovini. Dolazi iz Žepča, multireligijske sredine gdje većinu čine katolici i muslimani, Hrvati i Bošnjaci: „Osobno nisam imao negativna iskustva, ali iz priča mojih bližnjih shvatio sam da postoji potreba za mirovnim aktivizmom. Kako sam povjesničar po struci to je svemu dalo još jednu dimenziju."

A sve u njemu je  sazrelo 2019. kada je upisao Fakultet međureligijskih studija i izgradnje mira: „Osjetio sam nekako poziv da nam to danas treba.“

O svom osobnom dobitku pri angažmanu za mir u svojoj zemlji on kaže: „Od odlaska na fakultet i po završetku istog sam sam kreirao svoj život, za svoju sreću. Ako je to mirovni aktivizam, onda treba to živjeti. U suprotnom ne živimo svoju autonomiju, odnosno nikada nećemo upoznati punoću sreće i ljubavi jer smo radili što drugi žele.“

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Emiteri mira: Osnaživanje mladih novinara kao izvjestilaca o miru" u organizaciji Regionalnog ureda za suradnju mladih Balkana (RYCO), i u suradnji s DW-om.