Gradić Iznik u današnjoj Turskoj od četrdesetak tisuća stanovnika se u antici zvao Niceja i tamo je prije 1700 godina održan sabor kršćanskih dostojanstvenika koji je i dobio ime po tom mjestu. Taj veliki crkveni skup u Rimskom Carstvu pod carem Konstantinom 325. godine smatra se ključnom etapom u razvoju Crkve jer je odredio je bitne dijelove današnje kršćanske vjere. I 1700 godina poslije kršćani diljem svijeta mole vjerovanje koje je tada u Niceji sastavilo i utvrdilo oko 200 biskupa.

Doba prije svih podjela

Sabor u Niceji je održan prije podjele na istočnu i zapadnu Crkvu i prije svake podjele uopće – ali je i sazvan jer je podjela prijetila. „Niceja je bila jedini sabor, dakle jedini skup u kojem su sudjelovale sve tada u antičkoj Crkvi mjerodavne vlasti pod vodstvom cara“, objašnjava paderbornški katolički teolog Christian Stoll u razgovoru za DW. Stoll je i glavni ravnatelj za Katoličku crkvu važnog Instituta Johann Adam Möhler za ekumenizam te savjetnik Vatikana za pitanja ekumenizma.

Zanimljiv je povijesni kontekst 325. godine. Veliki skup crkvenih predstavnika nisu sazvali biskupi, nego su poslušno (morali) doći na poziv svjetovnog vladara, cara Konstantina. I carstvo cara Konstantina (rođen između 270. i 288., a umro 337.) je još bilo jedinstveno i taj 306. rimski car bio je vladar i onoga što će pedesetak godina kasnije biti zapadno Rimsko carstvo i istočno, Bizantsko. Najkasnije od 324. jasno se izjašnjavao kao kršćanin makar je navodno kršten tek na samrti.

I Kršćanska crkva je izgledala sasvim drugačije: ma koliko Vatikan ukazivao kako je papa izravni nasljednik sv. Petra, nekakvog poglavara Kršćana uopće još nije bilo. Tek kasnije si je biskup Rima – to je redovito i dužnost svakog pape - prisvojio i ulogu Ponifex maximus, glavnog graditelja mosta prema Svevišnjem. U doba Niceje je biskupija Rima bila razmjerno nevažna: rimski biskup Silvestar nije niti došao na ovaj sabor, tako da Leo XIV. zapravo stiže u Niceju – sa 1700 godina zakašnjenja.

Kad je Uskrs i – tko je Isus?

Pred Nicejski sabor su stajala dva važna pitanja gdje se već nadziralo kako će pojedini biskupi i tamošnji vjernici imati različito gledište. Prvo, sudionici su se nakon dugih rasprava dogovorili o zajedničkom datumu Uskrsa i tek od onda je najveći kršćanski blagdan u tadašnjem svijetu slavljen od svih kršćana istoga dana.

Drugo pitanje je bilo mnogo teže: kako razumjeti osobu Isusa iz Nazareta. „Već Novi zavjet poznaje različita gledišta“, kaže Stoll. Zato je u antičkom svijetu „bilo niza teoloških kontroverzi“. Već na najjednostavnije pitanje nije bilo lako dati odgovor: je li Isus postojao i prije nego što je rođen? Ako je rođen tek u Betlehemu, jesu li sad to dva boga – njegov otac i Isus? Tako nešto bi lako mogli razumjeti sljedbenici starorimski i grčkih božanstava, ali što je poruka kršćana?

„U Niceji je dogovoreno da se Krist može nazvati Bogom. U istom smislu u kojem vjernici to govore za Boga Oca." To se do danas drži u svim kršćanskim konfesijama. U vjerovanju stoji da je Isus Krist kao Sin Božji „...pravi Bog od pravoga Boga, rođen, ne stvoren, istobitan s Ocem...". A onda, da stvar bude još složenija je i pitanje Duha Svetog. Je li to sad već treći bog?

Po predaji, biskupi se niti u Niceji ništa nisu mogli složiti, nego im je sve to lijepo objasnila i naložila osoba koja tada (još) uopće nije bila kršćanin: osobno car Konstantin.

Potraga za zajedništvom kršćana

O točnom mjestu zasjedanja biskupa 325. dosad su postojale samo pretpostavke. Na području Iznika danas postoje ostaci desetak crkava koje su tamo stajale, ali vjerojatno nije bila niti jedna od njih. Neki arheolozi pretpostavljaju da je mjesto zasjedanja danas pod vodom zbog potresa koji je tamo česta pojava. U Izniku se danas vide tek ruševine i neke nadgrobne ploče, ali jedva išta više od toga.

„Ova velika okrugla obljetnica je u znanosti, ali i u Crkvama naišao na iznenađujuće velik odjek“, osvrće se teolog na jubilarnu godinu. Često se iskoristila prilika da se iznova razmotri srž kršćanske vjere, vjera u Isusa kao Sina Božjega.

U većini njemačkih biskupija, ali i na međunarodnoj razini, ove su godine održana predavanja i rasprave o značenju jubileja. Stoll kaže da je na mnogim ekumenskim događanjima ove godine „bilo dirljivo“ vidjeti „kako kršćani iz posve različitih tradicija zajednički ispovijedaju ovu vjeru“. Stoll u tome vidi „znakove jedinstva i zajedništva" koji su potrebni i „društvima potresenima polarizacijom i sukobima".

„U onome jednom smo jedno"

Na vrhu Katoličke crkve papa Franjo je godinama radio na zajedničkom spomenu kršćana na događaje iz 325. Preminulom poglavaru Crkve, koji je u travnju 2025. umro u dobi od 88 godina, jedinstvo kršćana bilo je vrlo važno. Sada je tu zadaću preuzeo papa Lav XIV.

Već u svibnju susreo je Ekumenskog patrijarha Carigrada Bartolomeja (85), koji je došao u Rim na njegovo ustoličenje. Papa će se Bartolomejem susresti više puta tijekom trodnevnog posjeta Turskoj, u Izniku i Istanbulu.

Teolog Stoll kaže da papa Lav XIV. već u svom geslu ističe važnost kršćanskog jedinstva i zajedničkog temelja u vjeri u Krista. Ono glasi: „In illo uno unum“ (u onome jednom smo jedno). „Tu poruku papa već donosi kad putuje na mjesto Nicejskog sabora“, kaže Stoll. Ondje će je sigurno obnoviti.

Koliku važnost ovaj papa pridaje Izniku/Niceji pokazao je nekoliko dana prije putovanja neuobičajenim korakom. Posvetio je posebno apostolsko pismo 1700. obljetnici sabora. U njemu naglašava zajedničko svjedočanstvo kršćana. „Ono što nas ujedinjuje doista je mnogo više od onoga što nas razdvaja“, stoji u tekstu.

Nicejsko vjerovanje iz 325. može biti temelj za postizanje jedinstva i pomirenja među svim kršćanima. „Ono nam predlaže model istinskog jedinstva u legitimnoj različitosti.“ Danas se više ne radi o „ekumenizmu povratka na stanje prije podjela“, nego o „ekumenizmu budućnosti, pomirenju na putu dijaloga“.

Kraj „diktata" Vatikana?

Neposredno prije papina posjeta i kardinal Kurije, Kurt Koch zadužen za ekumenizam, u razgovoru za Katoličku novinsku agenciju osvrnuo se na susret u Izniku. Leova nazočnost ondje ima „veliko ekumensko značenje“, rekao je visoki katolički dostojanstvenik u Vatikanu. Na proslavu u širem ekumenskom okviru pozvao je patrijarh Bartolomej.

Prema Kochovoj ocjeni, ovo zajedništvo može potaknuti i daljnje rasprave o novom razumijevanju papinske službe koja bi trebala prestati biti „diktat Vatikana", nego bi se prije trebala shvatiti u duhu ekumene „kao služenje jedinstvu".

Ali uza sve pohvale susretu pape Lea i Bartolomeja u Izniku i nazočnosti predstavnika drugih Crkava, ostaje bolan problem. Razgovor Vatikana i Ekumenskog patrijarha s Ruskom pravoslavnom crkvom godinama je, ako ne prekinut, onda faktički jedva da postoji. Ruski pravoslavni patrijarh Kiril, bliski saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, uvijek iznova blagoslivlja njegov rat protiv Ukrajine. A za Niceju i ekumenu se kod moskovskog patrijarha trenutno ne vidi gotovo nikakvo zanimanje.