Jedva da prođe tjedan a da se ne pojave izvještaji o planiranim tvornicama poluvodiča u SAD ili Europi. Njemački Infineon želi graditi u Dresdenu, a Intel iz SAD u Magdeburgu. I uporno se šuška da TSMC, gigant čipova s Tajvana, razmatra izgradnju tvornice u Njemačkoj.

SAD pod Josefom Bidenom uspješno su dovele i TSMC i Samsung iz Koreje - Azijati već grade tvornice čipova vrijedne više milijardi dolara. Došli su zbog ogromnih subvencija vlade SAD-a za stranu industriju. Samo Zakon o smanjenju inflacije Inflation Reduction Act (IRA) vrijedi 370 milijardi američkih dolara. Pored toga, tu je i Zakon o čipovima i znanosti Chips and Science Act s ukupnim obimom financiranja od 280 milijardi dolara. Pored toga se financira i dolazak više stručnjaka za takozvanu STEM oblast (znanost, tehnologija, inženjering i matematika).

Ukupna vrijednost subvencija SAD - 650 milijardi dolara!

Mogu li se visokotehnološke kompanije iz Njemačke i EU-a dugoročno oduprijeti privlačnosti tih subvencija? Je li za to dovoljan usporediv zakon EU-a o čipovima, EU Chips Act - s oko 43 milijarde eura? S tim milijardama, europski udio u globalnoj proizvodnji čipova trebalo bi da se udvostručiti na 20 posto do 2030. godine.

Predstavnici europske industrije već su nestrpljivi, i htjeli bi „preko bare": „Europa je svjetski prvak u najavama i patuljak u primijeni", požalio se Andreas Gerstenmayer, šef austrijske tehnološke grupe AT&S, dnevniku Handelsblatt krajem studenog. „Suma je premala za globalnu razinu".

U Europi već postoji bojazan da će se važne kompanije preseliti u SAD.

Nema razloga za strah od odlaska kompanija

Strah koji ne dijeli Marcus Gloger, stručnjak za industriju i partner u Strategy&, odjeljka konzultantske kuće za strategiju PricewaterhouseCoopers (PwC).

„U Europi se stalno ponavlja: imamo samo oko deset posto globalne proizvodnje čipova. Međutim, morate uzeti u obzir da su u Europi dostupna važna ključna znanja i dobro obrazovana radna snaga. To je potpuno podcijenjeno. Tvornice se mogu graditi bilo gdje. Ali, potrebni su vam ljudi koji su adekvatno obučeni", kaže Gloger.

A kada se to uzme u obzir - Europa je i dalje dobra lokacija „Zahvaljujući dugoj povijesti poluvodiča u Europi, tu je nekoliko centara u kojima se ljudi već dugo sustavno obrazuju u ovoj oblasti."

Jedan od njih je Međusveučilišni centar za mikroelektroniku IMEC u Leuvenu u Belgiji, jedinstveni objekt gdje čak i konkurenti zajedno provode istraživanja u laboratorijima. Postoje i drugi klasteri poluvodiča u regiji oko Münchena, plus „Silicijska Saska" oko Dresdena ili francuski sveučilišni grad Grenoble.

EU ima dovoljno novca…

Prednosti Europe, tehnologija, znanje i vodstvo na tržištu u određenim oblastima industrije poluvodiča, su jedno. A pored Europskog zakona o čipovima, postoji i Europski fond za oporavak, koji je sebi postavio isti cilj kao i Zakon o smanjenju inflacije u SAD. Čitav niz fondova EU-a (oko 1,9 bilijuna eura) stoji na raspolaganju do 2030, objašnjava Gloger.

Prije svega su najviši dužnosnici i stručnjaci u Europskoj komisiji bili ti koji su vodili kampanju da se Europa u budućnosti uključi u trku za vrhunske čipove i super-računare. U budućnosti će osiguravanje digitalnog suvereniteta biti mnogo važnije od osiguravanja lanaca opskrbe. Jer, što je veći digitalni napredak u Internetu stvari (IoT) ili u digitalizaciji države i društva putem umjetne inteligencije (AI), mora biti zajamčen i tehnološki suverenitet Njemačke i EU-a.

I superkompjutere…

Dva od četiri najsnažnija superkompjutera na svijetu su u Europi - u Italiji i u Finskoj. A do 2024. prvi njemački Exascale-superkompjuter trebalo bi biti gotov u Jülichu. S više od 1000 petaflopsa, superkompjuter pod nazivom JUPITER imat će računarsku snagu više od pet milijuna modernih laptopova. U godinama koje slijede, superkompjuteri klase Exascale će nastati u Münchenu i Stuttgartu. Bez obzira je li riječ o klimatskim modelima, razvoju novih materijala, optimizaciji procesa, biofarmaceutskim istraživanjima ili dubokom učenju i umjetnoj inteligenciji – bez superkompjutera se gubi korak i nema napretka.

Vrhunski stručnjaci su svuda isto plaćeni

Prema Glogeru, pretpostavka da se kompanije sele tamo gdje se isplaćuje najviše subvencija je zabluda. „Potreban je čitav jedan ekosustav - materijali i istraživanja, a također i čitava mreža kompanija. Jer tu govorimo o vrhu, o ljudima koji su potpuno globalni. Ti profesionalci su isto plaćeni u Europi, Kini i SAD-u. Da bi zadržali te ljude ovdje - ključni su okvirni uvjeti."

Zato je važno da ti vrhunski stručnjaci imaju nekoliko opcija u Europi. Jer, kada se sa svojim obiteljima presele u drugu zemlju ili kontinent, privlačno im je da znaju da pored jedne kompanije s kojom započnu, postoje još jedna ili dvije druge u regiji u koju mogu prijeći. „To je aspekt koji se po mom mišljenju ne shvaća dovoljno ozbiljno", naglašava Gloger.

Osim toga, potrebna su vam i relevantna istraživanja, gdje je Europa i dalje predvodnik. U Njemačkoj, vrhunski istraživači s instituta Fraunhofer i Max Planck spadaju među poznatije naučnike koji su postavili tempo u razvoju industrije 4.0. Zatim su tu Leibniz instituti i mnogo manje poznati Institut Ferdinand Braun.

Njemački klastere poluvodiča

Njemačka se ne treba stidjeti ni kada su u pitanju klasteri poluvodiča. „Silicijska Saska" kod Dresdena je jedan od velikih centara industrije poluvodiča u Europi, stvoren s velikom dozom dalekovidnosti. „Ovdje ćete naći oko 200 kompanija koje se bave 'poluvodičima'. I za sve strojeve u proizvodnji poluvodiča potrebna je sveobuhvatna podrška stručnjaka različitih dobavljača", kaže Gloger.

Za dobavljača ima smisla da održava takve baze i nudi podršku „tamo gdje su dostupni određena infrastruktura i nekoliko kupaca. Ne govorimo o dobivanju podrške u roku od dana ili dva. Radi se o tome da budete tamo za pet ili deset minuta."

Jer tvornica poluvodiča koja mjesec dana ne proizvodi može brzo nakupiti troškove od oko 200 milijuna eura. „Ako se takva tvornica čipova izgradi za 1,5 do 15 milijardi eura i gradnja kasni mjesec dana, na primjer zato što se ne može izliti temelj, onda često odmah nastaju stotine milijuna štete", naglašava stručnjak za ovu industriju.

Europa samo mora ubrzati tempo

Europa ima pamet, provodi najsuvremenija istraživanja i ima vodeće međunarodne klastere u industriji poluvodiča. I jedinstveni dobavljači kao što su ASML u Nizozemskoj, industrijska optika Zeiss ili stručnjak za industrijske lasere Trumpf također su u Europi, kao i proizvođači industrijskih plinova i tehnologije tzv. čistih prostora.

„Ono što nedostaje je brzina implementacije odnosno provođenja, i da smo mi u Europi hrabriji i odlučniji u svojim odlukama. Mislim da i njemačka uprava i industrija to definitivno mogu postići" – uvjeren je u to industrijski stručnjak Gloger.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu