Napetosti između Pjongjanga i Washingtona su dostigle novu razinu. Predsjednik SAD-a Donald Trump zaprijetio je Sjevernoj Koreji "vatrom i bijesom kakvih svijet do sada nije vidio". Samo nekoliko sati kasnije reagiralo je vodstvo u Pjongjangu prijetnjom preventivnim napadom na američki otok u Pacifiku - Guam. Iz tamošnje američke vojne zračne baze Anderson stalno polijeću bombarderi tipa B-1 koji izvode vojne manevre oko Korejskog poluotoka. Dok je verbalni rat u punom jeku, raste opasnost od toga da stanje izmakne kontroli.

Trumpova"galama" je u SAD-u naišla na nerazumijevanje. Nije vjerojatno da će predsjednik biti u stanju provesti svoje riječi u djelo, rekao je republikanski senator John McCain. "Velike vođe koje poznajem ne izriču prijetnje ako nisu spremne na djelovanje. Ja nisam siguran da je predsjednik Trump spreman na djelovanje." Bivša američka zamjenica ministra obrane Evelyn Farkas kaže da mu Trump sa svojom ratnom retorikom zvuči kao "sjevernokorejski vlastodržac". A demokratski senator Chuck Schumer kaže: "Protiv Sjeverne Koreje moramo postupati oštro i promišljeno. Nepromišljena retorika nije dobra strategija za jamčenje sigurnosti za Ameriku."

Nedostatak strategije

Politika vlade SAD-a prema Sjevernoj Koreji je od Trumpovog preuzimanja funkcije kontradiktorna. Samo prije sedam dana je američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson izjavio kako Sjedinjene Američke Države nisu prijetnja za Sjevernu Koreju. Promjena vlasti u Pjongjangu nije cilj Washingtona, rekao je Tillerson. A i sada Tillerson pokušava smiriti strasti. "Amerikanci trebaju moći mirno spavati", rekao je Tillerson u srijedu. On, kako je rekao, ne vjeruje da postoji neposredna opasnost.

Predsjednik svojim riječima sada implicira protivno. "Problematično je to što ne možemo primijetiti strategiju u trenutnom djelovanju SAD-a", kaže Eric J. Ballbach, stručnjak za Sjevernu Koreju na Slobodnom Sveučilištu u Berlinu. "A upravo bi to zapravo bilo potrebno. Sjedinjene Američke Države govore o strategiji pritiska i angažmana. Trenutno se od tog angažmana de facto ne može vidjeti ništa."

Adam Mount iz Centra za američki progres (Center for American Progress) u razgovoru za britanski list "The Guardian" kritizira vladu u Washingtonu: "Trumpova vlada proturječi samoj sebi u svim područjima svoje politike prema Sjevernoj Koreji. Ona i dalje traži jednostavne odgovore tamo gdje ih nema."

To prijeti da uplaši partnere i države bez kojih u Sjevernoj Koreji ništa ne ide. Do sada je međunarodna zajednica na provokacije Sjeverne Koreje reagirala začuđujuće jedinstveno. Prije samo nekoliko dana je Vijeće sigurnosti UN-a pooštrilo sankcije protiv Pjongjanga. I zemlje poput Kine i Rusije su se s tim složile. "Trump bi mogao prokockati složnost s kojom je međunarodna zajednica upravo reagirala na prijetnje Sjeverne Koreje", kaže stručnjak za Sjevernu Koreju Ballbach.

Svjesna eskalacija

Svojim ispadima Trump ide na ruku Sjevernoj Koreji. Jer u strategiju režima u Pjongjangu spada i svjesna eskalacija. "I totalitarna zemlja poput Sjeverne Koreje mora, s obzirom na katastrofalno socijalno i ekonomsko stanje kod vlastitog stanovništva, legitimirati skup i zahtjevan program poput nuklearnog programa", kaže Ballbach. S tim ciljem se, kako kaže Ballbach, ove svjesno izazvane prijetnje koriste kako bi se nastojanju da se dođe u posjed nuklearnog oružja dala legitimnost.

Vanjskopolitički je nuklearni program za režim Kim Jong-una jedna vrsta životnog osiguranja. Dugo vremena su Sovjetski savez i Kina bili zaštitničke sile male Sjeverne Koreje. Ipak, u međuvremenu je čak i dugogodišnji saveznik Pjongjanga - Kina - ljuta zbog svog malog susjeda. Izrazito je nevjerojatno da bi Peking danas na strani Sjeverne Koreje vodio rat sa SAD-om. Za Pjongjang to znači: okružen vojno i ekonomski nadmoćnim državama mora se sam pobrinuti za vlastitu sigurnost. Nuklearna prijetnja je stoga sredstvo koje preostaje. Atomski i raketni testovi nisu jednostavno samo provokacija već i sredstvo u rukama vojske koje implicira da bi to oružje u slučaju nužde moglo biti i iskorišteno. Poruka koja se iz toga može pročitati glasi: čak i ako nas uništite i vaša šteta će biti znatna.

Proces koji treba sačuvati obraz

Međutim, može li se sjevernokorejsko pitanje riješiti diplomatskim putem? Dva skoro nepomirljiva stava stoje nasuprot jedan drugom: za Sjevernu Koreju je nuklearni program jedan od glavnih stupova njezine politike - kako vanjske tako i unutarnje. Istodobno SAD jedan takav program ne želi trpjeti. "Izlaz iz ove situacije vodi samo preko procesa koji čuva obraz objema stranama", kaže Eric J. Ballbach. To, kako kaže, Ballbach ide samo preko postupnog procesa. "Postoji samo jedna situacija u kojoj bi Sjeverna Koreja bila spremna na to da odustane od svog nuklearnog oružja. S tim ciljem ona mora na drugoj razini postići politički uspjeh i ukloniti razloge za nuklearno naoružanje. To znači, mora postojati sigurnosna garancija SAD-a, dakle pakt o nenapadanju." No za jedno takvo postupno rješenje preduvjet je povjerenje. S obzirom na retoriku na obje strane, povjerenje je teško uspostaviti.