Pogrebna ceremonija za Alija Khameneia bit će „najveći skup u povijesti" Teherana, najavio je tamošnji gradonačelnik.

Iran se sprema za šestodnevne obrede i sahranu vrhovnog vođe koji je 37 godina upravljao zemljom. Ubijen je u raketnom napadu Izraela i SAD-a krajem veljače, zajedno s još nekim članovima obitelji.

Nejasno je jesu li i u kojem stanju posmrtni ostaci izvađeni iz ruševina koje se vide na satelitskim snimkama. S ceremonijom se čekalo sve do krhkog dogovora o prekidu vatre s Washingtonom.

Ali Akbar Pourdžamšidijan, koji je zadužen za organizaciju ceremonije, kaže da ona treba „ojačati nacionalno zajedništvo". Pitanje je koliko će u tome uspjeti.

Sustav je pobijedio

Za razliku od ajatolaha Khomeinija – koji je vodio zemlju u prvih deset godina nakon islamske revolucije 1979. – njegov nasljednik Khamenei vladao je do posljednjeg detalja, postavljajući svoje ljude na gotovo sve pozicije.

To kaže Mehrzad Boroujerdi, profesor povijesti i politologije na Sveučilištu u Missouriju. Pod Khameneijem se nisu zaoštrili samo odnosi s vanjskim svijetom, već je iznutra krvavo gušeno više valova demonstracija.

„Ali Khamenei se kao poglavar države vodio taktikom da protivnicima ne čini ustupke. Ne samo kritičarima režima, nego ni reformskim snagama unutar sustava", dodaje Boroujerdi za DW.

Zato je udaljavanje društva od političkog sustava rezultat i Khameneiove politike, nastavlja profesor: „Mnogi ljudi su siti ovog sustava."

No, sustav je za sada pobijedio, kaže jedna aktivistica za ženska prava iz Teherana, koja je zamolila da joj ne spominjemo ime. „S time se teško mire prosvjednici koji su iskusili tlačenje u prosincu i siječnju", kaže ona.

Nedugo prije američkih i izraelskih napada, Iran je doživio velik val prosvjeda koji su počeli iz ekonomskih razloga. Ali, napad je učvrstio režim. Bombardirana su, kaže, gusto naseljena područja i petrokemijska industrija, uništene su tisuće radnih mjesta.

„Pristaše Islamske Republike time su dobile novi zamah", kaže naša sugovornica. A protivnici vlasti shvatili su da se ne mogu nadati nikakvoj pomoći izvana. Da su sami.

U zemlji koja broji gotovo sto milijuna ljudi, vlast će naći velik broj pristaša da izađu na ulice u čast pokojnog ajatolaha. Od subote (4. srpnja) u Teheranu je trodnevna ceremonija – proglašeni su neradni dani.

Velik uspjeh u pregovorima

Khamenei će biti pokopan u četvrtak (9. srpnja) u svetom gradu Mašadu na sjeveru zemlje, gdje je i rođen. Dan prije toga, povorka će ići kroz Nadžaf i Karbalu, svete šijitske gradove u Iraku.

Teheran koristi pogreb i za utjecaj u regiji i svijetu. Najavljene su delegacije iz blizu stotinu država.

Pristaše vlasti će, smatra Boroujerdi, izaći na ulice ne samo zbog privrženosti pokojnom vođi. „Dvije vojne velesile napale su Iran, a Islamska Republika i dalje postoji. Za mnoge pristaše sustava to je dokaz da je preživjela, unatoč teškim gubicima."

I ne samo to. Opći je dojam da je Iran, u okvirnom sporazumu sa SAD-om, prošao vrlo dobro. Tu spada iskazana namjera SAD-a da se ne miješaju u unutarnje prilike Irana, kao i postupno ukidanje sankcija.

„Zemlja nije dobila tolike ustupke ni nakon rata s Irakom niti u okviru Atomskog sporazuma", kaže Boroujerdi.

Hamidreza Azizi, stručnjak za Bliski istok pri berlinskoj Zakladi za znanost i politiku, kaže da je izlijevanje sukoba na Libanon učinilo da je i tamošnji Hezbolah bliži Teheranu više nego ikad.

Primjećuje da su tvrdi pregovori o uvjetima mira pokazali da se Khameneiova politika nastavlja. Uostalom, njegov sin Mojtaba Khamenei postao je novi vrhovni vođa. Ali, Azizi upozorava da posebno moćna Revolucionarna garda još ima dvojbi oko sporazuma. Zato je, kako kaže, konačni ishod pregovora neizvjestan.