Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je uz prijateljske riječi otvorio prvu sjednicu Vijeća NATO-Ukrajina koja je održana u litvanskom Vilniusu. „Zaista sam počašćen što te mogu pozdraviti ovdje među nama, moj dragi prijatelju Volodimire Zelenski! Dobrodošao“, rekao je Stoltenberg.

Predsjednik Ukrajine se smješkao – konačno jedna platforma na kojoj ravnopravno sudjeluje sa članicama NATO-a. To je bio i simbol povratka harmonije između Kijeva i NATO-a koji snabdijeva napadnutu Ukrajinu oružjem i vojnom opremom.

I to iako nije ispunjena želja Zelenskog da dobije datum za pristup njegove zemlje vojnom bloku. NATO, koji će uskoro službeno imati 32 članice, odlučio je da tek poslije rata razmotri eventualni prijem Ukrajine. Ako to uopće i tada budu prihvatile sve članice.

Takvu poruku je Zelenski oštro kritizirao u utorak (11.7.), u govoru pred oduševljenim pristašama u Vilniusu. Rekao je da vojnici, majke i djeca u Ukrajini zaslužuju izvjesnost da će ih NATO primiti i štititi.

„Ukrajina će učiniti NATO jačim“, rekao je tada Zelenski, što je bilo popraćeno velikim pljeskom. Istaknuo je da se vojska njegove zemlje bori za zapadne vrijednosti i sprečava stupanje ruskog agresora na teritorij NATO-a.

G7 plaća oružje i streljivo

No nakon niza bilateralnih razgovora u srijedu (12.7.) kao da je razočarani predsjednik opet malo smekšan. Obećano mu je više streljiva, više oružja, više obuke za vojnike.

Skupina sedam razvijenih industrijskih zemalja – SAD, Kanada, Japan, Francuska, Velika Britanija, Italija i Njemačka – na marginama sastanka u Vilniusu odlučila je trajno preuzeti troškove naoružavanja Ukrajine. Takva odluka nazvana je „sigurnosnim jamstvom".

„Možemo reći da su rezultati samita dobri, ali bili bi optimalni da smo dobili poziv za članstvo“, rekao je Zelenski na kraju. Osiguravanje novca za naoružavanje Ukrajine on je nazvao „važnom pobjedom" ukrajinske delegacije i zahvalio se zapadnim partnerima.

Međutim, „sigurnosna jamstva" kakva je utanačio G7 nisu klasična, u smislu slanja trupa. Radi se o jamstvu da će biti dovoljno ratne pomoći za Ukrajinu u materijalu i novcu, pojasnila je njemačka šefica diplomacije Annalena Baerbock.

„Do sada smo odlučivali dan za danom. Sada umjesto toga imamo sigurnosna jamstva. Ona su jasno definirana kao akutna, srednjoročna i dugoročna pomoć“, rekla je Baerbockt. I dodala: „Tako se Ukrajina može pouzdati da ćemo podržavati njeno pravo na samoobranu, dok god joj budemo potrebni."

NATO ipak našao kompromis

Stoltenberg se pak u Vilniusu trudio održati jedinstvo kako bi NATO pred ruskim protivnikom djelovao zbijenih redova. Ali, bilo je zemalja – poput baltičkih, Velike Britanije ili Francuske – koje su bile spremne konkretnije razgovarati o prijemu Ukrajine u članstvo NATO-a.

Kočile su Njemačka i, prije svih, dominantna sila SAD. Za predsjednika Joea Bidena ne dolazi u obzir da Ukrajina usred rata postane članica jer bi to značilo obvezu cijelog NATO da pošalje vojnike u Ukrajinu.

„Ukrajina ne može sada postati članica jer bi obveza da joj se pritekne u pomoć direktno uvela NATO u rat“, rekao je za DW Christoph Heusgen, nekadašnji savjetnik bivše kancelarke Angele Merkel, a danas šef Minhenske sigurnosne konferencije.

Litvanska politologinja Margarita Seselgyte ocijenila je za DW da je ovim kompromisom – više pomoći, ali ne i članstvo – NATO opet održao jedinstvo. „Putin je vjerovao da Zapad neće ostati zbijenih redova“, kaže ona i dodaje da se ruski predsjednik u tome prevario.

Ipak, Seselgyte misli da sa članstvom Ukrajine ne treba oklijevati jer se tako Putinu daje dodatni motiv da oduži rat, kako bi spriječio buduće članstvo Kijeva u Sjevernoatlantskom savezu.

„Nije sada važno da se svađamo o nekakvim tekstovima i papirima, već je najhitnije da Ukrajina dobije oružje i streljivo kako bi mogla opstati. Jer ako Ukrajina propadne, onda ionako nemamo što pričati o članstvu u NATO-u", zaključio je Stoltenberg.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu