"Ja sam Rade Kaurin. Šest mjeseci sam bez posla, samohrani sam otac dvojice dječaka od tri i pet godina. Supruga je umrla u 35-oj godini života. Njoj je prije dvije godine umro otac a 40 dana nakon njezine smrti umrla je i njezina majka“, kaže on.

U ovakvim uvjetima u mnogim bolje uređenim zemljama očekivalo bi se djelovanje  nadležnih institucija kako bi se barem malo olakšao život obitelji Kaurin. Za razliku od toga, oni se u BiH suočavaju s još većom diskriminacijom po pitanju socijalne zaštite i materijalne nadoknade. Rade, inače inženjer poljoprivrede, ostao je bez posla prije šest mjeseci: „Ja imam obiteljsku penziju po svojoj supruzi koja iznosi 250 maraka i to su nam jedina primanja. Često se to u našem društvu uzima kao hendikep ili kao poniženje kao da su same obitelji krive za to, što nije točno. Tko može utjecati na nečiju bolest, na razvod...?“.

Nedovoljna pomoć nadležnih

Sigurno je da na to ne može utjecati nitko, no vlasti bi barem mogle olakšati položaj samohranih roditelja. Obiteljski zakon definira samohrane roditelje u slučajevima gdje očinstvo nije priznato ili kada je u pitanju udovica ili udovac.  „Vrlo često imamo situaciju jednoroditeljskih obitelji gdje je priznato očinstvo, gdje su roditelji razvedeni ali majka ili otac sami izdržavaju dijete“, kaže Sanja Malić iz Centra za socijalni rad. Upravo je tu problem jer ukoliko roditelji, u najvećem broju slučajeva očevi, ostanu bez posla, nemoguće je naplatiti alimentaciju. Centar ima obvezu da u takvim slučajevima samohranim roditeljima osigura dodatak za djecu. Ostale usluge koje pruža Centar odnose se uglavnom na socijalizaciju djece u društvu.

Žive od milostinje

Udruženje samohranih roditelja „Ponos“ iz Banjaluke možda je i jedino u BiH koje pomaže članovima s hranom, higijenskim potrepštinama a pružaju im i pravne savjete te pomažu pri zapošljavanju. Udruženje ima 2800 članova sa 6300 djece. Predsjednica udruženja Ramzija Spahić kaže da je 70 posto članova nezaposleno: “Imamo 68 posto obitelji kojima je jedini izvor prihoda dječiji dodatak koji iznosi od 30 do 70 maraka. Njih 15 posto nemaju nikakvih primanja. Žive od milostinje”.

Subina novog obiteljskog zakona još nije poznata jer prošlogodišnji pokušaj izmjena nije dobio zeleno svjetlo. Ministar pravosuđa RS Džerard Selman, svjestan je da u postojećem zakonu ima nedostataka: “Ostvarivanje njihovih prava nakon dobivanja statusa samohranog roditelja je nešto što nije jasno regulirano zakonom. Imamo problema”.

Imaju vlastita poduzeća a ne plaćaju alimentaciju

U Federaciji BiH stanje je možda još i teže. Nevladina organizacija NORNE iz Tuzle okupljala je samohrane i razdvojene roditelje ali već tri godine ne djeluje kao udruženje, iako je bilo jedino tog tipa na prostoru Federacije. Nekada na čelu ovog udruženja, Dušica Cook inače samohrana majka, odbila je svaku pomoć države i postala poslovna žena: “Ja sam na margini društva zato što me društvo smatra raspuštenicom jer su uvriježene stigme u ovom društvu ali financijski, životno i po standardu sam srećom daleko od te situacije”.

Većina se slaže da bi rješenje bilo osnivanje alimentacijskog fonda na nivou entiteta ili države i čija bi sredstva bila korištena za naplatu alimentacije. Lana Jajčević iz udruženja “Udružene žene” Banjaluka kaže da očevi svjesno ne žele plaćati alimentaciju: “Imamo različitih slučajeva; od jednog gdje je otac vlasnik private firme i zabranio je računovotkinji da isplaćuje alimentaciju određenu sudskom presudom. Žena radi kod privatnika i ne smije to isplaćivati. Nemamo instrumenata da to naplatimo.”

Slijedeći primjer pokazuje zbog čega je upravo alimentacijski fond važan za samohrane roditelje. Dragica Tunjić iz Banjaluke samohrana je majka, bez posla, bez alimentacije ali sa svim oblicima diskriminacije: “Živimo od akcije do akcije. To se ne može nazvati život, to je preživljavanje. Jednoroditeljske obitelji su dotakle dno dna. Ne može biti gore. Čim nekom kažeš da si samohran roditelj, ne možeš dobiti nikako posao”, zaključuje Dragica. U slučaju formiranja alimentacijskog fonda, država bi isplaćivala obaveze samohranim roditeljima a kasnije se sudskim putem naplaćivala od roditelja koji iz različitih razloga ne plaćaju alimentaciju.