„Gotovo više nisu dostupni mnogi lijekovi koji spašavaju život", kaže jedna ljekarnica u Iranu koja želi ostati anonimna. Svjedoči i kako je posljednjih mjeseci sve to postalo još mnogo gore.

Prema iranskoj državnoj Agenciji za hranu i lijekove, zapravo se više od 90 posto lijekova proizvodi u domaćim tvornicama. No farmaceutskoj industriji nedostaju sirovine koje se moraju uvoziti, a specijalni lijekovi kakvi su prije svega za oboljele od raka, gotovo se više ne mogu dopremiti u zemlju nakon aktiviranja mehanizma „snapback“ - automatskog vraćanja sankcija protiv Irana u slučaju kršenja dogovora.

Ne mogu si više priušiti lijek

Mohamed Džamalian, član parlamentarnog Odbora za zdravstvo, se povrh toga novinskoj agenciji ILNA nedavno požalio kako „mnogi ljudi prekidaju liječenje zbog troškova. To je ozbiljan problem jer prijete teške komplikacije ako se ne uzimaju lijekovi.“

Ponovno uvođenje svih sankcija UN-a trebalo bi režim u Teheranu izložiti pritisku tamošnje javnosti i vlastitog stanovništva i natjerati na promjenu politike. U praksi, korumpirana politička elita je jedva pogođena, ali jest „obično“ stanovništvo.

„To je dio koncepta sankcija – da se stanovništvo stavi pod pritisak“, objašnjava nam profesor Jerg Gutmann sa Sveučilištu u Hamburgu. „Pritisak treba natjerati donositelje odluka neka promijene politiku. Pri tome se svjesno prihvaća da će to biti na teret stanovništva.“

No kod sankcija nipošto nije bila riječ o tome da se njima onemogućuje pristup lijekovima koji spašavaju život.

Nema pameti u „pametnim sankcijama"

„Često se govori o takozvanim ‘pametnim sankcijama’“, piše Reza Majdzadeh, profesor na School of Health & Social Care Sveučilišta Essex, za DW. „Ako se pogleda zdravstveni sustav, taj argument ne može stajati.“

Majdzadeh godinama istražuje učinke sankcija na zdravstvene sustave u zemljama poput Irana ili Afganistana.

„Unatoč veoma oskudnim podacima, osobito u Afganistanu gdje gotovo ne postoje pouzdane zdravstvene statistike zbog slabe znanstvene infrastrukture, trend je jasan: širi se siromaštvo, a zdravstvena skrb se ruši."

Majdzadeh i Gutmann su jedni od autora istraživanja objavljenog početkom studenoga u časopisu The Lancet. Postavili su pitanje, kako opet uvedene sankcije UN-a utječu na zdravstvenu zaštitu u Iranu. Njihov je zaključak kako te sankcije, koje bi trebale služiti provedbi međunarodnih obveza u nuklearnim ambicijama Teherana, zapravo mogu imati ozbiljne neželjene posljedice za javno zdravlje. Najveći je problem ograničen pristup važnim lijekovima i medicinskoj opremi – ili sve to postaje daleko skuplje. Ranija iskustva iz Irana govore kako su neki lijekovi poskupjeli i do 300 posto.

Jedinu korist imaju - kriminalci

Iran ima i dovoljno vlastitih problema: državna uprava je kronično loša, inflacija divlja i u svemu tome najviše stradaju financijski najslabiji. Tko može, traži pomoć rodbine i prijatelja u inozemstvu, dok siromašne obitelji lijekove jedino mogu očajnički tražiti na crnom tržištu. Od toga najviše koristi imaju kriminalci koji i po paprenim cijenama prodaju sumnjive lijekove bez ikakve kontrole kvalitete, a mnogima je već i istekao rok uporabe. „Postoje brojni forumi s po nekoliko tisuća članova u kojima se nude lijekovi“, kaže iranska ljekarnica. „Mnogi od tih pripravaka više nisu za korištenje.“

Stručnjaci poput Majdzadeha traže obvezujuća međunarodna pravila koja ne samo da predviđaju humanitarne iznimke, nego ih i učinkovito provode. Primjerice, transparentne i neovisne mehanizme nadzora kako bi se pravodobno uočili nedostaci u opskrbi u situacijama sankcija – kroz tješnju suradnju s međunarodnim organizacijama poput WHO-a.

Gutmann smatra da je kratkoročno teško ukloniti nedostatke nastale zbog financijskih sankcija koje otežavaju pristup međunarodnim tržištima.

Ipak, uvjeren je kako će sankcije vjerojatno i ubuduće ostati instrument kojim države provode međunarodna pravila i političke interese. „Objektivno gledano, jednako je upitno potpuno ukinuti praksu sankcija kao i slijepo vjerovati političarima u njihovoj primjeni. Važno je informirati javnost o koristima i rizicima kako bi se odgovorno donosile političke odluke."