Novine, radijske i televizijske emisije, pa čak i vlastiti školski i obrazovni sustav – nacionalne manjine pokušavaju na razne načine očuvati svoj jezik i kulturu. U Njemačkoj su priznate četiri nacionalne manjine: danska manjina, frizijska nacionalna skupina, njemački Sinti i Romi te Lužički Srbi. Oni govore ukupno šest manjinskih jezika. Osim toga, u Njemačkoj posebnu zaštitu uživa i regionalno narječje donjonjemački jezik (Niederdeutsch).

Danski s vikinškim korijenima

Vlastiti obrazovni sustav, crkvena zajednica i socijalne ustanove – tako danska manjina želi sačuvati svoj jezik. Ona se danas uglavnom identificira preko jezika i tradicije, koja je usko povezana s nekadašnjom domovinom Danskom.

Danska manjina je nastala 1864. godine, kada je u dansko-pruskom ratu neovisno vojvodstvo Schleswig pripalo Pruskoj. Time je dansko stanovništvo na tom području postalo nacionalna manjina. Pruska je kasnije postala dio novoosnovanog Njemačkog Carstva.

Podrijetlo danskog jezika seže oko 1.000 godina unazad, sve do Vikinga. No na kraju njihove vladavine sjevernoeuropski jezici su se razvijali neovisno jedan od drugog. U pet nordijskih jezika ubrajaju se: danski, norveški, švedski, islandski i ferojski.

Frizijski – danski i engleski utjecaji

Frizijske radijske postaje, tekstovi u lokalnim novinama, aplikacija s rječnikom i mogućnost učenja frizijskog jezika u školama i na sveučilištima – tako se Frizijci brinu o svom jeziku. Jer, pored zajedničke kulture i povijesti, i jezik je važan dio identiteta.

Frizijska nacionalna skupina već stoljećima živi uzduž obale Sjevernog mora između Nizozemske i danske granice u današnjoj Njemačkoj. U Njemačkoj postoje tri frizijske skupine: sjeverni Frizijci koji govore sjevernofrizijski, istočni Frizijci koji više ne govore frizijski nego donjonjemački te Saterfrizijci sa svojim saterlandskim frizijskim jezikom. To je jedna od najmanjih jezičnih skupina u Europi.

Frizijski pripada u zapadno-germansku jezičnu skupinu, kao i engleski, nizozemski i njemački. Još i danas su vrlo vidljivi engleski i danski utjecaji.

Romanes – podrijetlo u indijskom sanskrtskom jeziku

Sinti i Romi su najveća priznata nacionalna manjina u Njemačkoj. Oni govore takozvanim romanesom ili romskim jezikom. Na njemačkom govornom području Sinti žive još od 15. stoljeća, a Romi od druge polovice 19. stoljeća.

Romski jezik je star oko 2.000 godina, a potječe od staroindijskog sanskrtskog jezika. Zato se pretpostavlja da su Sinti i Romi nekada davno u Europu doselili iz Indije. Predrasuda je da su Sinti i Romi nomadski narodi. Razlozi za njihovo seljenje su u stvari često bili siromaštvo, ratovi ili progon. Veliki dio njih već stoljećima živi na jednom mjestu.

Sinti i Romi su generacijama očuvali svoj jezik prenoseći ga usmeno s koljena na koljeno. Taj jezik se stalno mijenja i postoje mnogi dijalekti u različitim regijama.

U doba nacističke Njemačke ubijeni su mnogi stariji pripadnici te nacionalne manjine, tako da se jezik često više nije dalje prenosio na nove generacije. Još jedan razlog za nestajanje romskog jezika je da se sve više Roma i Sintija služi samo jezikom zemlje u kojoj žive. Njihove organizacije se bore protiv toga i pokušavaju očuvati književnost, glazbu i obrazovanje na romskom jeziku.

Lužičkosrpski – zapadnoslavenska varijanta

Lužički Srbi potječu od slavenskih plemena s područja sjevero-istočno od Karpata. Oni su prije nekih 1.500 godina naselili područje između Baltičkog mora i Rudne gore (Erzgebirge). U Lausitzu, odnosno Lužici su do danas očuvali svoju nošnju, tradicionalnu glazbu, blagdane i jezik.

Lužičkosrpski je kao zapadnoslavenski jezik prije svega srodan s poljskim, češkim i slovačkim. Postoje dva lužičkosrpska jezika: gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski.

Za vrijeme nacističke vladavine Lužički Srbi nisu bili organizirano progonjeni, ali je postojala zabrana korištenja njihovog jezika. Danas je njemački u znatnoj mjeri potisnuo ovaj manjinski jezik. U dvojezičnim dječjim vrtićima i školama, na lužičkosrpskim misama, lužičkosrpskom Biblijom, televizijskim i radijskim emisijama te dvojezičnim službenim pločama ova manjina pokušava očuvati svoj jezik i poticati njegovo korištenje.

Donjonjemački – jezik pomoraca

Donjonjemački jezik (Niederdeutsch ili Plattdeutsch) je jezik pomoraca. Hanse, interesna udruga pomorskih trgovaca, koristila je ovaj jezik za poslovanje. Od 1230. do 1600. godine trgovci na sjeveru Njemačke, na obalama Baltičkog i Sjevernog mora, između Londona, Bergena i Novgoroda sa svojim su poslovnim partnerima razgovarali na donjonjemačkom jeziku.

Danas se taj jezik uglavnom koristi u krugu obitelji i prijatelja. Postoje i regionalne razlike. Na području upotrebe donjonjemačkog jezika oko 16 posto stanovnika taj jezik koristi aktivno. Upotreba je raširena prije svega u ruralnim sredinama i kod starijih ljudi.

Donjonjemački se želi prenijeti na nove generacije u školama i dječjim vrtićima. Osim toga, ovaj jezik se može studirati i na pedagoškim fakultetima, a na nekoliko sveučilišta postoje i donjonjemački znanstveni projekti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu