„Čak i oko spomenika, koji je u višenacionalnoj i sada podijeljenoj Bosni i Hercegovini uklonjen prije više od 100 godina, lome se koplja", piše njemački list Frankfurter Rundschau. Dodaje se kako je inicijativa da se Franz Ferdinand (1863.–1914.) i njegova supruga Sofia ponovo postave na postolje, koju je većinom glasova podržalo Gradsko vijeće Sarajeva, izazvala oštre reakcije. Gradonačelnica pretežno srpske općine Istočno Sarajevo, Ljubica Ćosić, ogorčeno poručuje da bi Sarajevo time postalo jedinstven primjer grada u svijetu koji „podiže spomenik okupatoru".

Autor teksta Thomas Roser podsjeća da je austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju 28. lipnja 1914. godine, s dva hica ubio 19-godišnji gimnazijalac Gavrilo Princip  kod Latinske ćuprije u Sarajevu. Navodi i kako se Princip, ogorčen aneksijom Bosne i Hercegovine od strane Beča, još 1910. pridružio tajnom udruženju „Mlada Bosna", koje su „naoružali srpski obavještajni krugovi u Beogradu i ilegalno prebacili preko granice nazad u Bosnu".

Atentat je doveo do toga da Austrija objavi rat Srbiji – a potom i do Prvog svjetskog rata.

Otisci stopala atentatora, ali ne i dostojan spomenik žrtvama

Potom se u članku kaže: „Sramota je da danas u Sarajevu postoje obilježja i otisci stopala atentatora, ali ne i dostojan spomenik njegovim žrtvama, obrazlaže Stranka za Bosnu i Hercegovinu svoju inicijativu da se obnovi spomenik podignut 1917. kod Latinske ćuprije, a uklonjen 1919. u Kraljevini Jugoslaviji. Ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo pokazati slavimo li ubojstvo ili želimo odati počast ubijenima."

Autor teksta postavlja pitanje: „Je li Princip, koji je 1918. preminuo u zatvoru, bio panjugoslavenski borac za slobodu ili srpski nacionalista pod utjecajem beogradskih obavještajnih struktura? Već prilikom 100. godišnjice atentata 2014. godine, znanstvenici i političari u Bosni i Srbiji vodili su o tome ogorčenu i snažno etnički obojenu raspravu. Spomenici Gavrilu Principu tada su podignuti ne samo u entitetu Republika Srpska, već i u Beogradu", navodi Thomas Roser.

Nekada visok dvanaest metara

Ali obnovi dvanaest metara visokog monumenta, koji je izradio mađarski kipar Eugen Bory, a čiji su dijelovi do danas sačuvani, „otpor se javlja ne samo među bosanskim Srbima, već i u redovima stranaka lijevog centra koje se predstavljaju kao multietničke, a koje imaju vlast u Sarajevu", kaže se dalje u članku.

Gradonačelnik sarajevske općine Centar Srđan Mandić ogorčeno se distancirao od „sramotnog" glasanja pojedinih stranačkih kolega iz njegove lijevo-liberalne Naše stranke, koji su podržali inicijativu: „Okupatori se ne slave i njima se ne podižu spomenici."

Irfan Čengić, socijaldemokratski načelnik općine Stari Grad zamjera Gradskom vijeću što je odlučivalo o pitanju za koje, kako tvrdi, nije nadležno: „U Starom Gradu spomenik Franzu Ferdinandu  i Sofiji sigurno neće biti podignut."

„Možda bi raspisivanje natječaja za novo, nešto manje monumentalno kompromisno rješenje moglo smiriti uzavrele strasti. Izazov ostaje isti: novi spomenik morao bi istovremeno povezati sjećanje na atentatora i odavanje počasti žrtvama atentata", zaključuje Thomas Roser svoj članak, objavljen u listu Frankfurter Rundschau.

*Ovaj izbor iz tiska sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije