DW-WORLD: Profesore Šimunoviću, što Vi općenito kažete na aktualni vanjskopolitički iskorak francuskoga predsjednika Nicolasa Sarkozyja o osnutku Mediteranske unije?

Profesor Ivo Šimunović: Kada se iznese nešto nedorečeno, što u sebi može kriti različite smjerove realizacije, onda se obično kaže: kao ideja fantastično, lijepo, dobro... Ali nakon toga ne možete ocijeniti kakve su posljedice takvog prijedloga na Europu, na Hrvatsku itd. Mislim da Sarkozy u tome nije bio dorečen.

Ulazak u zonu opasnih stvari

Što se, prema Vašoj ocjeni, više krije iza te namjere: iskrena svijest u nužnost učvršćivanja svekolikih spona između kontinentalne Europe i Sredozemlja ili potreba za međunarodnim liderskim profiliranjem Francuske i njezinog vodstva?

Kao prvo, učinjena je velika greška što Sarkozy nije slijedio svoje prethodnike – na primjer Mitteranda koji je govorio kako iz Francuske treba ići na južni Mediteran i investicijama zadržati ljude tamo, u tom kraju. Mitterand je, dakle, govorio o Mediteranu u cjelini, a Sarkozy govori o Mediteranu isključivo europskih zemalja. To je jedna fatalna povijesna greška, jer se time podcjenjuje iskonska povijesna vrijednost Mediterana.

Što bi Mediteranska unija zapravo trebala postati: platforma za unapređenje regionalne političke suradnje i stabilnosti, ekonomskog razvoja, kulturne i znanstvene razmjene, nešto peto ili sve to zajedno?

Europska unija bi trebala kroz jednu labavu uniju ili udrugu mediteranskih zemalja uspostaviti jaču komunikaciju sa zemljama sjeverne Afrike i na taj način održavati Mediteran na povijesnoj razini dijaloga. Ako se ovim samo stvara udruga ili jedna regija unutar Europe, onda ulazimo u zonu opasnih stvari.

Sarkozyjeva ideja izaziva prilično oprečne reakcije – od oduševljenih pozdrava do kategoričkog odbijanja. Jesu li opravdane bojazni, na primjer njemačke kancelarke Angele Merkel, da bi Mediteranska unija mogla oslabjeti Europsku uniju pa možda čak i dovesti do njezina daljnjeg regionalnog raslojavanja, recimo na sjeveru kontinenta?

Možda bi se moglo tako reći, ali ja mislim da je Njemačka puno više zabrinuta što se mora pomalo odreći svog isključivog utjecaja na jugoistočni dio Europe, jer Njemačka tamo ima interesa pogotovo zato što su sve te zemlje naklonjene i naslonjene na njemačko gospodarstvo i njemačku kulturu. Zbog toga ja mislim da se Njemačka više boji za sebe, nego što bi se bojala za sjevernu Europu.

Hrvatska bi mogla samo izgubiti

Službena je Ankara nedvosmisleno dala do znanja što misli o Mediteranskoj uniji, naime – ništa! Razlog je vjerojatno opravdana bojazan da bi ta nova asocijacija u slučaju Turske trebala postati svojevrsni nadomjestak za članstvo u Europskoj uniji. Hrvatska se, pak, još nije decidirano odredila prema tom projektu. Što Vi mislite: Bi li članstvo u Mediteranskoj uniji za Hrvatsku prije bila šansa ili rizik s obzirom na njezine europske ambicije?

Ja mislim da bi to bio rizik, pogotovo zato što smo već regionalizirani kroz taj takozvani zapadni Balkan. I ja se samo pitam kako još nismo čuli odjek Italije koja je duboko, u cjelini svoje zemlje u Mediteranskoj uniji, kakve će posljedice morati snositi, ako se bude morala odnositi regionalno, granično, udružno prema srednjoj i sjevernoj Europi. Ja mislim da bi to bila katastrofa za jednu od dvije-tri najrazvijenije zemlje Europe. Ja s gledišta Italije mislim da je takav odnos i prema Hrvatskoj pa i drugim zemljama Balkana negativan i da bi tu Hrvatska mogla samo izgubiti. Jer, to je vrlo pogrešan oblik unije.

Vi, dakle, ne vidite ništa po čemu bi Hrvatska i druge zemlje koje teže euroatlantskim integracijama mogle profitirati od nove asocijacije?

Mislim da ne i da je nama već veliki teret na glavi postojeća regionalizacija koju je Europa spontano napravila.

A kako onda u tom kontekstu promatrati zemlje poput Srbije i Makedonije koje, strogo gledano, ne mogu biti članice Mediteranske unije? Bi li one mogle dospjeti u nezavidan položaj u svojim nastojanjima da se približe Europi?

Ne mislim tako. Ja mislim da sve te zemlje dijele isti problem kojega i mi imamo. Jer, okružene su mediteranskim zemljama: Grčkom, Hrvatskom... I one će samom svojom regionalizacijom, bez obzira na Mediteransku uniju, snositi sve moguće tegobe koje ćemo imati i mi kao mediteranska udruga.

Mediteran je nedjeljiva vrijednost

Europska je unija sa svojih 27 zemalja članica već sada poprilično troma tvorevina. Sada bi se, prema kompromisu francuskoga predsjednika i njemačke kancelarke, cijeli EU trebao uključiti u Mediteransku uniju. Ima li izgleda da jedna tako glomazna organizacija ikad profunkcionira?

Ako ćemo povjerovati tim namjerama, bila bi to najpozitivnija stvar za idućih 30-40 godina. Jer, Mediteran je jedna nedjeljiva vrijednost i kad god smo se kroz povijest u nju dirnuli, imali smo katastrofu barem za idućih sto godina. A to je, recimo, kada smo morali poništiti značenje prometnog čvorišta svijeta, kada su nastali parobrodi i motorni brodovi, kada se izašlo na atlantske luke – tada je Mediteran umro. Njegovo vraćanje na nekadašnju staru poziciju sada, s razvojem turizma jest come back. Ali ne bi smio biti povrijeđen nekakvim politički krivo skrojenim unijama. Zato ja tvrdim, ako je to istina, onda bi to bio jedan fantastičan korak naprijed.

Profesore Šimunoviću, hvala Vam lijepa na ovom razgovoru.

Dr. Ivo Šimunović redovni je profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Objavio je više knjiga te šezdesetak znanstvenih radova. Specijalist je za planiranje, prostornu i regionalnu ekonomiju. Član je brojnih domaćih i međunarodnih udruga.