Zločin je strašan – i na žalost nipošto tako rijedak: njezin vlastiti ujak se okomio na četrnaestogodišnju nećakinju koja je povrh svega i mentalno zaostala. Silovana djevojčica je ostala trudna i tek je njezina teta primijetila da je u drugom stanju.

Taj užas u obitelji teta nije mogla pretrpjeti: prijavila je to policiji, a jedini izlaz za djevojčicu je vidjela u prekidu trudnoće.

Poljska izrazito konzervativna vladajuća stanka Pravo i pravda je prije par godina još više pooštrila ionako već restriktivni zakon o prekidu trudnoće. Ali čak i po njemu je pravodobni prekid trudnoće dozvoljen ako je to bio plod zločina. To se, kao što je bilo u ovom slučaju, mora moći potvrditi dokumentom državnog odvjetništva da se doista vodi kazneni progon protiv počinitelja i tek tada se uopće smije potražiti pomoć liječnika.

Ali sve se to dogodilo u vojvodstvu Podlasiji na krajnjem istoku Poljske, gospodarski najzaostalijem području čitave zemlje – i čvrstom uporištu konzervativne stranke PiS. Kako izvještava poljski list Polityka, žrtva i njezina teta su pomoć potražile u dvije lokalne bolnice i u obje su odbijene jer navodno liječnicima njihova „savjest" zabranjuje izvršiti pobačaj.

„Gubite se odavde!"

U poljskom zakonu se liječnicima doista ostavlja ta mogućnost, ali i tamo uz važno ograničenje: ako i odbije taj zahvat, to je njegovo osobno stajalište, a ne čitave bolnice. U tom slučaju je liječnik dužan pacijetnicu uputiti na liječnika koji bi prekinuo trudnoću, ali maloljetna trudnica i njezina teta su doživjele nešto sasvim drugo od medicinske pomoći. U obje obližnje bolnice su odbijene „zbog savjesti" i to riječima „gubite se odavde!" „Ne znamo kamo", odgovorila je teta, a liječnici su joj odgovorili „to nije naš problem!"

Na njihovu sreću, obratile su se u Poljskoj još uvijek aktivnoj Zakladi za pomoć ženama i planiranje obitelji FEDERA i tamo su konačno dobile pomoć. Ali bilo je tijesno, kaže čelnica zaklade Krystyna Kacpura za list Gazeta Wyborcza: „Približavao se 12. tjedan trudnoće i morali smo brzo djelovati." Niti ona ne želi iznositi detalje – žrtva je iz malenog mjesta u dubokoj provinciji gdje svatko svakog poznaje, ali uz pomoć zaklade je dovedena u Varšavu gdje je onda i prekinuta ova sramotna trudnoća.

Strah liječnika od prijave

No Kacpura postavlja i načelno pitanje koje opet dijeli javnost Poljske: je li posao liječnika baviti se politikom? „Umjesto da se skrbe za zdravlje pacijentice, liječnici se kriju iza odredbe o savjesti i zakona." Na to pitanje je ipak morao dati odgovor i poljski ministar zdravstva Adam Niedzielski koji kaže kako su u njegovom ministarstvu „ogorčeni zbog ovog slučaja i naša reakcija je nedvosmislena: ponašanje liječnika je neprihvatljivo".

Niedzielski je najavio „istragu" ovog slučaja i ponašanje liječnika u tom zaostalom vojvodstvu, iako on osobno nije liječnik: prije nešto više od dvije godine je „dobio prekomandu" iz ministarstva financija na položaj ministra zdravstva nakon što je tadašnji ministar Łukasz Szumowski podnio ostavku. Ali i u ovom slučaju je problem rigorozni poljski zakon o pobačaju koji doduše dopušta prekid trudnoće samo u ovakvom slučaju zločina i ako je život majke ugrožen. No svi liječnici stalno moraju strahovati od kaznene prijave tako da im je najjednostavnije pozvati se na „savjest".

Jer inače im prijeti ne samo propast medicinske karijere, nego i do tri godine zatvora. Zato taj „barbarski i nečovječan" zakon mora biti ukinut, smatra političarka oporbene stranke Wiosna Katarzyna Kotula. I političarka Građanske koalicije Barbara Nowacka najavljuje kako će i u poljskom parlamentu pokrenuti inicijativu za ukidanje odredbe o „savjesti" u zakonu o prekidu trudnoće.

U bolnici – ili nečijoj kuhinji

No izgledi za uspjeh takve političke inicijative su vrlo mršavi sve dok je na vlasti stranka PiS. Dapače: 2020. je tada već „podoban" vladajućoj stranci Ustavni sud Poljske otvorio mogućnost još strožeg propisa protiv pobačaja koji neće biti moguć čak niti u slučaju „teške deformacije" ploda. Što to znači, nije objašnjeno. To onda lako može značiti ne samo rođenje teško invalidnog djeteta, nego liječnici moraju strahovati od zatvora ako provedu abortus čak i ako je vrlo izvjesno da plod uopće neće biti živ kad dođe trenutak rođenja.

Prema službenim poljskim statistikama, prekida trudnoće u toj zemlji još jedva uopće ima: 2020. je bilo 1.076 abortusa, godinu kasnije samo 107. Poljska Zaklada za pomoć ženama tvrdi kako su već i te brojke čisto licemjerje: „Nikakav restriktivni sustav ne može spriječiti nesretnice da prekinu trudnoću ako se na to odluče. Pitanje je jedino hoće li to biti provedeno u sigurnim ili manje sigurnim okolnostima", tvrdi aktivistica Kacpura.

To potvrđuju i brojna istraživanja drugdje u svijetu: zabrana jedva mijenja broj prekida trudnoće, ali bitno mijenja broj smrtnih slučajeva kod tog zahvata. I poljska zaklada FEDERA polazi od pretpostavke kako se u Poljskoj i dalje godišnje „na crno" provodi barem 150 tisuća pobačaja, a to je onda i pitanje socijalnog statusa. Ako se ima novca, odlazi se u inozemstvo, jadnice koje nemaju novca mogu platiti tek za zahvat upitne higijene i stručnosti. I Europski parlament polazi od pretpostavke kako je u Poljskoj od pooštravanja zakona o pobačaju u tom zahvatu preminulo najmanje šest žena – koliko točno je nemoguće reći jer pogotovo u takvim slučajevima nitko uopće ne želi priznati stvarni slučaj smrti.

Zatvor već i za izrečenu riječ

No protivnicima pobačaja u Poljskoj čak niti ovaj zakon nije dovoljan. Njihova čelnica Kaja Godek se zalaže za propis koji neće samo zabranjivati pobačaj, nego već i samo širenje informacija o prekidu trudnoće želi kažnjavati kaznom od dvije godine zatvora. Njezinu peticiju „Pobačaj je umorstvo" je već potpisalo 150 tisuća građana Poljske.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu