Vjerojatno još niti jedan njemački kancelar nije putovao u Kinu pod ovako teškim uvjetima kao Olaf Scholz, koji tamo boravi ovoga petka (4. studeni).

Vlada socijaldemokrata Scholza, u kojoj su još Zeleni i Liberali, posvađana je po pitanju odnosa prema Kini. To se jasno vidjelo na histeričnom sukobu o sudjelovanju velike kineske brodske kompanije Cosco u hamburškoj luci.

U europskom susjedstvu se podozrivo gleda na Scholzovu odluku da na jednodnevni izlet do Pekinga povede veliku privrednu delegaciju. To liči na nastavak politike iz ere kancelarke Angele Merkel, gdje su odnosi s Kinom bili prije svega shvaćeni kao poticaj za njemačku privredu.

Na globalnom nivou se zaoštrava rivalstvo Sjedinjenih Američkih Država i Kine. To pred Berlin stavlja pitanje kako se postaviti u konfliktu između najvažnijeg partnera na polju sigurnosti i zajedničkih vrijednosti, te najvažnijeg trgovinskog partnera.

Washington sukob s Pekingom pokušava predstaviti ne samo kao sudar demokracije i autokracije, već gotovo kao borbu dobra i zla. Washington u tome očekuje da ga saveznici poslušno slijede.

Kao da to nije već dovoljno komplicirano, kineski šef države i partije Xi Jinping si je upravo dao treći petogodišnji mandat i još proširio diktatorska ovlaštenja. Scholz je prvi zapadni državnik koji sreće tog novog, još moćnijeg Xija.

Mnoge teme za razgovor

No u ovoj se posjeti kriju i neke šanse. Recimo, moglo bi se razgovarati o klimatskim promjenama kao izazovu za cijeli ljudski rod, a ti se ništa ne može uraditi bez Kine. Ili o ruskom ratu protiv Ukrajine, kako bi se vidio koliki je uticaj Pekinga na Moskvu i kako bi se mogao iskoristiti.

Moguće je razgovarati i o napetostima oko Tajvana, o ljudskim pravima, o odnosu prema ujgurskoj manjini. Kad već Scholz vodi privrednu delegaciju, valja pričati i o jednakom pristupu tržištu za zapadne i kineske firme. To bi bilo u korist i europskih partnera, i svakako je važnije nego da njemačke firme samo nađu nove poslove.

Olaf Scholz u Pekingu mora pokazati kako izgleda ravnoteža između partnerstva, konkurencije i strateškog rivalstva s Kinom. Ranija naivnost u odnosu prema Pekingu sada je davno prošlo vrijeme. Ali, nju ne treba zamijeniti histerijom koja se ponekad razaznaje kad se govori o opasnosti da njemačka ekonomija bude zavisna od kineske.

Potrebna je strategija. Ali ona se još ne može naslutiti.

Ekonomski odnosi će uvijek biti važni - jer Kina je druga privredna sila svijeta. Od njegovanja trgovinskih odnosa niti se može, niti treba bježati. Ali, i šefovske etaže velikih njemačkih koncerna shvatile su poruku aktuelnih kriza da treba težiti diverzifikaciji, tražiti razne dobavljače i razna tržišta. Valja tražiti nove partnere, bez odricanja od Kine.

Za svjetski mir je loše što su kanali komunikacije Washingtona i Pekinga gotovo sasvim zatvoreni. Osim međusobnih prepucavanja i uvreda, tu i nema razgovora. Odbojnost prema Kini je izgleda jedino što ujedinjuje inače nasmrt posvađane političke tabore u SAD-u.

Utoliko je važnije da Europljani drže otvorenima kanale komunikacije, posebno jer njihovi interesi nisu isti kao američki. Scholz treba nastupiti kao Europljanin. Kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron na put u Kinu 2019. poveo i jednog člana njemačke Vlade, bio je to jak znak europskog jedinstva.

Europske zemlje samo zajedno imaju težinu koja bi mogla proizvesti neki dojam u Pekingu. Bez Europe Scholz je otišao na pekinški izlet bitno oslabljen.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu