Ono čime se Scholz može pohvaliti pred američkim predsjednikom je nedavno donesena odluka Europske unije pomoći Ukrajini do godine 2027. s ukupno 50 milijardi eura. „To je dobra poruka u smjeru SAD-a“, vjeruje njemački kancelar.

S druge strane, američki predsjednik Biden jest zajamčio Ukrajini kako će je podržati u ratu protiv Rusije „koliko god je dugo potrebno“, ali je već odavno iscrpio sve opcije koje mu na raspolaganju stoje bez odobrenja Kongresa i Senata.

A tamo se i pomoć Ukrajini pretvorila u nadmetanje Trumpovih republikanaca protiv ovog američkog predsjednika. „Zašto? Iz jednostavnog razloga: Donald Trump. Zato jer Donald Trump misli da mu to politički šteti“, srdio se Joe Biden. A i Washington zna kako je Ukrajina ovisna od američke pomoći: „Sat kuca svakog tjedna, svakog mjeseca koji prolazi bez nove pomoći.“ Naravno da to jedino koristi agresoru koji je i počeo ovaj rat, Vladimiru Putinu.

Njemačka je daleko od moći SAD-a

Olaf Scholz s tih europskih 50 milijardi želi pozitivnim primjerom „podmazati“ američke zupčanike kako bi konačno prestala blokada u Washingtonu. „Od toga neće biti ništa“, procjenjuje Hennig Hoff iz njemačkog Društva za vanjsku politiku. „Republikanci iz računice predizborne bitke nisu spremni pomoći Bidenovoj vladi. Trenutno se čini kako će SAD potpuno otpasti iz podrške Ukrajini.“

To bi bio najgori scenarij jer je SAD daleko najveći isporučitelji oružja Kijevu. Ukrajinski predsjednik Zelenski želi da u tom slučaju onda Njemačka preuzme vodeću ulogu, a i njemački kancelar je upozorio svoje sugrađane kako će Njemačka možda morati uskočiti na mjesto SAD-a. Već ove godine je u njemačkom proračunu predviđeno preko sedam milijardi eura pomoći, ali ako SAD doista otpadne, to će biti još veće opterećenje za već ionako nategnutu njemačku blagajnu.

Jer i njemački kancelar upozorava: Njemačka je vojna sila tek srednje veličine i ne može nadomjestiti velesilu kao što je SAD. „Tu odgovornost Njemačka sigurno ne može snositi sama“, slaže se i oporbeni čelnik CDU-a, Friedrich Merz. Jedina opcija jest zajedništvo Europske unije, ali je i ono ugroženo: i tih 50 milijardi pomoći je jedva „prošlo“ kod nećkanja Mađarske i Slovačke.

I u Njemačkoj je sve glasnije protivljenje pomoći Ukrajini, a to će se možda i pokazati na izborima za Europski parlament ovog lipnja, a onda slijede i izbori u više njemačkih pokrajina. Protiv je najprije AfD, ali i nedavno osnovana stranka Savez Sahra Wagenknecht kritizira pomoć Ukrajini i traži ustupke Rusiji.

Hoće li Ukrajina u NATO?

U tome su Scholz i Biden potpuno složni: prijem Ukrajine u zapadni obrambeni savez još nije na dnevnom redu i to će se najvjerojatnije i službeno čuti na sastanku na vrhu NATO-a ovog ljeta u Washingtonu. Zagovornici prijema su i neke članice, najprije države Baltika, ali i Poljska, no ovaj američki predsjednik je još prošle godine upozorio na opasnost mogućeg „preranog“ prijema Ukrajine u NATO već i zbog toga što Kijev „još nije spreman“. Američki ministar vanjskih poslova Antony Blinken je prilikom susreta s glavnim tajnikom NATO-a Stoltenbergom izjavio kako će Ukrajina „biti članica NATO-a", ali nije ništa rekao, kad će to biti.

Osobito među „starim“ članicama NATO-a je rašireno uvjerenje kako Ukrajina može biti primljena, ali tek nakon okončanja rata. Jer inače bi odmah na snagu morala stupiti točka sporazuma o međusobnoj vojnoj potpori, što praktično znači svjetski rat. No i ova opcija je izuzetno opasna, smatra bivši glavni tajnik NATO-a, Anders Fogh Rasmussen: „U osnovi uzevši, to daje Putinu mogućnost veta i istovremeno mu širom otvara vrata bez ikakvih granica da nastavi neprijateljstvo prema Ukrajini“, piše portal Foreign Policy.

No ključno pitanje jest, tko će biti u Bijeloj kući nakon američkih izbora ovog studenog. Scholz sad tamo dolazi Joeu Bidenu, američkom demokratu s kojim ima manjih nesuglasica, ali koje se ne mogu usporediti s pozicijom koju je imao – i još uvijek ima Donald Trump. Berlinu je jasno kako je posve realno da Trump opet bude američki predsjednik, ali Scholz ipak nema namjeru sastati se i s njim prilikom ovog posjeta.

Barem u tome ima podršku građana Njemačke: prema ispitivanjima portala YouGov, 55% upitanih to smatra ispravnim, ali isto tako 52% upitanih smatra kako se njemačka vlada dovoljno priprema za mogući povratak Trumpa.

Kolika šteta može biti?

Donald Trump je već u prethodnom mandatu zorno pokazao kako je i više nego impulzivan u svojim odlukama pa tako i potpuno nepredvidiv. Prilikom par susreta Trumpa i Putina zapravo se nije vidjela srdačnost koja se mogla očekivati, ali je još manje vjerojatno da će Trump pružiti podršku Zelenskom i Ukrajini.

Bivši američki predsjednik je uvijek iznova prozivao i Njemačku, ali barem ti njegovi tadašnji argumenti više ne stoje, smatra Henning Hoff. Trump je i Njemačku i druge članice NATO-a optuživao da za obranu izdvajaju bitno manje od propisanih 2% BDP-a, što je u slučaju Njemačke ove godine čak i preko tog iznosa. Druga optužba je bio njemački izvoz u SAD, ali i on je sad bitno manji zbog njemačkih gospodarskih teškoća.

Pogotovo u ovim okolnostima upravo zastrašujuće se čini svojedobna najava Trumpa kako je čitav NATO „nepotreban“ i kako SAD nema namjeru ostati u tom savezu gdje više mora davati, nego što od toga ima koristi. Njemački vanjskopolitički stručnjak upozorava kako barem to neće ovisiti o stanovniku Bijele kuće, jer odlazak SAD-a iz NATO-a mora odobriti dvije trećine Kongresa – što je vrlo malo vjerojatno. No Hoff upozorava kako „ispod granice napuštanja Saveza ima još mnogo mogućnosti reducirati angažman“ u vojnom savezu, počevši od američkog sigurnosnog jamstva za Europu. A Europljani su u tom slučaju još uvijek loše pripremljeni: „Stanje je ozbiljno, a vidimo da dolaze teška vremena.“

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.