Nakon što je Saudijska Arabija zamrznula pregovore o normalizaciji odnosa s Izraelom nakon 7. listopada, taj potencijalni sporazum je postao dio pregovora o miru između Izraela i Hamasa. U međuvremenu, 7. listopad je ponovo zapalio pro-palestinsku solidarnost u društvu te zemlje, kaže za DW Sebastian Sons iz njemačkog instituta CARPO. Međutim, politički i ekonomski gledano, rat između Izraela i Hamasa doživljava se više kao direktna prijetnja ambicioznoj društveno-ekonomskoj transformaciji kraljevstva. „Zato se Saudijska politika posljednjih godinu dana fokusira na diplomatsko balansiranje", ukazuje Sons.

Godinu dana kasnije u Libanonu

Neposredno nakon napada Hamasa na Izrael, utjecajno naoružano krilo Hezbolaha u Libanonu - koje je EU smatra teroristima, počelo je s napadima na sjever Izraela. „U početku je Hezbolah bio kritiziran zbog odluke da uđe u rat s Izraelom i uvlači Libanon u sukob. Ali, od 7. listopada Hezbolah uživa sve većupodršku među libanonskim stanovništvom", kaže za DW Kelly Petillo, stručnjakinja za Bliski istok pri Europskom vijeću za vanjske odnose.

Prema njenom mišljenju, mnogi Libanonci su ogorčeni ponašanjem Izraela u Gazi i zbog toga što međunarodna diplomacija ne donosi rezultate. „Počeli su na Hezbolah gledati kao na jedinog jamsktva solidarnosti s Palestincima", dodaje Petillo. Međutim, nakon gotovo godinu dana onoga što analitičari nazivaju „ograničenim borbama“, u rujnu je došlo do eskalacije.

Godinu dana kasnije u Jordanu

Susjedni Jordan, koji je 1994. potpisao mirovni sporazum s Izraelom, godinu dana balansira na političkoj žici. „Od 7. listopada, Jordan uglavnom pokušava balansirati između snažne domaće podrške palestinskom pitanju sa svojim odnosima s Izraelom“, objašnjava Kelly Petillo za DW.

Kralj Jordana Abdulah II i njegova supruga, kraljica Ranija, koja je palestinskog porijekla, više puta su izjavili da nisu spremni primiti još više palestinskih izbjeglica. To bi, kaže Petillo, ugrozilo palestinsku stvar u cjelini i direktno bi kršilo mirovni sporazum. „Međutim, sada, s potencijalnim otvaranjem novih frontova ne samo u Libanonu, nego i na Zapadnoj obali, Jordan se suočava sa svojom noćnom morom“, smatra ova analitičarka. „Ova situacija ponovo budi strahove koji su nastali neposredno nakon 7. listopada, naime od širenja sukoba i migracije Palestinaca u Jordan kao posljedice tog stanja", dodaje Petillo.

Godinu na okupiranoj Zapadnoj obali

„Situacija na Zapadnoj obali bila je vrlo napeta i prije 7. listopada", kaže za DW Peter Lintl, suradnik odjela za Afriku i Bliski istok u Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove.

Palestinska samouprava godinama je slaba, židovski naseljenici napadaju Palestince, a trenutna desničarska izraelska vlada dodatno je pogoršala napetosti – izjavom u svom koalicijskom programu da Zapadna obala, ili kako je oni zovu, Judeja i Samarija, može pripadati samo židovskom narodu, objašnjava Lintl. „Sve to se intenziviralo od 7. listopada."

Židovski ekstremistički doseljenici napadaju palestinske civile, a napetosti između izraelske vojske i palestinskih militantnih grupa na okupiranoj Zapadnoj obali u rujnu su dostigle novi vrhunac. „Zapadna obala je bure baruta koje može eksplodirati u svakom trenutku“, kaže Lintl. „U normalnim vremenima, moglo bi se reći da je situacija već nepodnošljiva s izuzetno visokim brojem žrtava, samo što je to sada u sjeni rata u Gazi i događaja od 7. listopada“, dodaje analitičar.

Godinu dana kasnije u Siriji

„Rat koji je izbio 7. listopada dodatno je skrenuo pažnju medija sa Sirije i sukoba koji tamo traje već više od 13 godina“, podsjeća za DW Lorenzo Trombetta, analitičar za Bliski istok sa sjedištem u Bejrutu i konzultant agencija UN-a. On navodi kako je građanski rat u Siriji sve više pod dominacijom stranih sila, poput Rusije, Irana, Turske, Izraela i SAD-a. „Svi ti akteri tvrde da se bore protiv terorizma, kao i da im je cilj stabilnost i sigurnost", objašnjava Trombeta.

U međuvremenu, sirijski predsjednik Bašar al-Asad, koji je u početku bio snažno izoliran zbog brutalnog obračuna sa sirijskim stanovništvom, sve je više dobrodošao natrag u arapski i europski krug.„Na unutarnjem planu, Asadova vlast više se ne dovodi u pitanje", ukazuje Trombetta.

On navodi da je Asad posljednjih godinu dana šutio o događajima i posljedicama 7. listopada, dodajući da je njegov „pristup tihom diplomacijom, daleko od medijskog reflektora, usmjeren ka postizanju dugoročnih unutarnjih ciljeva".

Godinu dana kasnije u Egiptu

„Od svih zemalja u regiji, jedino je Egipat pronašao način kako iskoristiti krizu i kako bi nakon 7. listopada ojačao svoj geopolitički značaj", ocjenjuje za DW Timothy E. Kaldas, zamjenik direktora Instituta Tahrir za bliskoistočnu politiku sa sjedištem u Washingtonu.

Egipatski predsjednik Abdel Fatah el-Sisi surađivao je s Izraelom po pitanju dozvola za prolaz robe u Gazu i pomagao u održavanju blokade, objašnjava Kaldas. Također, kako kaže, središnja uloga Egipta u pregovorima o prekidu vatre ponovo je učvrstila značaj Egipta.

„Zauzvrat, Kairo je dobio mnogo dodatne podrške iz Washingtona", naglašava Kaldas. Bijela kuća odobrila je za 2024. vojnu pomoć u iznosu od 1,3 milijarde dolara (1,16 milijardi eura). „Ovo je prvi put da Bidenova administracija daje cjelokupan iznos“, kaže on, dodajući da je u prošlosti Washington barem zadržavao dio pomoći koji je bio uvjetovan pitanjem ljudskih prava. „A Egipat se zapravo znatno pogoršao po tom pitanju". Osim toga, prije 7. listopada, Egipćani su uglavnom bili fokusirani na sve goru ekonomsku situaciju u zemlji.

„Međutim, užasni ratni zločini koje je Izrael počinio nad palestinskim civilima u Gazi također su se našli u fokusu njihove pažnje", kaže Kaldas.

On vjeruje da bi se javno mnijenje moglo dodatno promijeniti, jer Egipćani sve više vide svoju vladu kao dio problema. „Egipatsko rukovodstvo ubuduće će morati oprezno balansirati, jer će pokušati zadržati i podršku Zapada“, zaključuje Kaldas u izjavi za DW.